Roman Romena Garija (Romain Gary), jednog od najplodnijih i najpopularnijih francuskih pisaca, korespondira s današnjim vremenom i društvenim zbivanjima i od njega je iskusna Kaikčija napravila laganu i pitku predstavu koja publiku ne šokira, ali je ne ostavlja ravnodušnom. Tekst tematizira traumatično odrastanje i potragu za identitetom jednog "obojenog" dječaka bez roditeljskog staranja.
Drže u šaci
- Ima jedna rečenica koju izgovori gospođa Roza, lik iz naše predstave, a drugi lik, mali Momo, tu izjavu zapamti kao najveću istinu. Ta rečenica glasi: "Nisu potrebni razlozi da bi osjećao strah." Svjedoci smo vremena ispunjenog strahom. Svakodnevno nas zastrašuju svim onim što je drugo i drugačije. Plaše nas ljudima drugačije fizionomije i običaja, osobama različitih rodnih identiteta, drugom nacijom, vjerom, rasom, siromašnima i obespravljenima, svim onim što ne žele prihvatiti i razumjeti. To se radi planski i svjesno, da bi nas držali u šaci - kazala je Kaikčija povodom predstave.
Priča koja ima jasnu poruku - život je pred tobom, dodala je rediteljka, sugeriše nam gdje i u čemu da tražimo izlaz iz lavirinta straha.
Nije kasno
- Ova priča nam ukazuje i nudi ljubav kao najveću ljudsku vrijednost koja može pobijediti strah. Ljubav ruši predrasude i zidove, spaja nespojivo, daje nam nadu bez koje su naši životi besmisleni. Ljubav je u našoj predstavi posmatrana iz vizure djeteta, i to u priču unosi dodatnu toplinu, čistotu i nepatvorenost. Pričama poput ove moramo se uvijek vraćati, jer one nas podsjećaju na neke zaboravljene vrijednosti koje su potisnute pod pritiskom straha. Razlike ne postoje, one su samo u našim glavama. Ljubav je razlog za živjeti, a strah za patiti i živ umirati. Vjerujem da još nije kasno opredijeliti se - poručila je Kaikčija.
(Izvor:Avaz)
