Svjedoci smo da američki predsjednik Donald Tramp na svom tviter nalogu najavljuje sve veće poteze njegove administracije, ulazi u rasprave sa političarima, novinarima i običnim građanima koji ga prate na tviteru. Skoro polovina svjetskih državnika ima zvaničan tviter nalog sa kojeg komunicira sa javnošću a često i međusobno.

A društvene mreže omogućavaju sve osim diskreciju.

Tako je bivši švedski ministar Karl Bilt preko tvitera pozivao svog kolegu iz Bahreina Kalida Halifa da mu se javi jer nije mogao sa njim da stupi u kontak ni na koji drugi način. Tako su milioni tviteraša zajedno sa Halifom saznali da je klasična diplomatija zakazala, kad ga Bilt traži na tviteru.

Da li je klasična diplomatija zakazala u slučaju crnogorske Vlade i ambasade Sjedinjenih Američkih Država nikad nećemo saznati. Da li je jednostavno američko predstavništvo u Crnoj Gori samo podstaknuto navikama Donalda Trampa uvelo tviter kao nov način diplomatskog prisustva u našoj zemlji, vidjećemo u narednom periodu.

Tek, američka ambasada sa svog tviter naloga poručila je crnogorskoj vladi da je sloboda medija krucijalna za njen evroatlanski put. Uz taj tvit su tagovali i neke NVO koje kritikuju aktuelna dešavanja u Savjetu Javnog servisa. Sve se to protumačilo kao diplomatski pritisak na Vladu.

Vlada je čekala 24 sata da odgovori pa je na isti način, sa svog tviter naloga, poručila da Crna Gora i Sjedinjene Američke Države slijede iste principe. Među njima je i jednakost pred zakonom što su oni koji tumače vladinu politiku protumačili kao diplomatski odgovor da će Vlada u slučaju Javnog servisa, odnodno njegovog Savjeta, nastaviti u istom smjeru. U skladu sa zakonom.

Tako smo i mi ušli velikim koracima u modernu, možemo na tviteru prisustvovati diplomatskim prepiskama naše vlade i stranih diplomatskih predstavnika. Možemo ih tumačiti kako mi hoćemo, odnosno kako nama odgovara. 

Samo nešto treba da znamo. Sjedinjene Američke Države već godinama rade na razvoju digitalne diplomatije. Koriste društvene mreže da se obraćaju običnim građanima, i najčešće im prenose stavove koje njihovi zvaničnici ne žele čuti. U većim diplomatskim predstavništvima imaju i savjetnike za digitalnu diplomatiju. Dakle, ništa se ne prepušta slučaju.

Toliko da diplomatske akademije na zapadu imaju predmet E-diplomatija jer, kako se navodi, dobro posjećen blog ili nalog na tviteru koji može da ima stotine hiljada ili milione pratilaca, može biti daleko uticajniji nego tradicionalni kanali diplomatske komunikacije.

Dakle, ako je nekada važila za diskretno zanimanje danas sve više gubi taj epitet. Jer digitalna diplomatija može biti sve osim diskretna, što se iz slučaja crnogorske Vlade i američkog predstavništva u Podgorici najbolje vidi.