"Ne žalim što sam se vratio"

Dejan Savićević otvoreno priznao:

"Ne žalim što sam se vratio"

Postoji fudbal i sport. Fudbal je fudbal. Da sam se nadao – nadao sam se. Vidio sam da nema razloga da ne ostvarujemo dobre rezultate.

Plašio sam se malo, ali sam bio ubijeđen da možemo igrati sa svima - što smo i pokazali do sada, kazao je Dejan Savićević, predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore, u intervjuu za Dnevne novine, komentarišući da li se nadao da će reprezentacija postići ovakav uspjeh.

“E, sad treba nastaviti u tom ritmu, ali da nam se ne desi pred Ukrajinu u junu ono što nam se dogodilo pred Bugarsku u prošlim kvalifikacijama. Da već slavimo, da smo mi Crnogorci najveći, najpametniji, najljepši, najhrabriji, nego treba treba što bi rekli Italijani "piedi per terra", odnosno da ostanemo nogama na zemlji. Ukoliko dobijemo tu utakmicu i u posljednjem kolu ostvarimo trijumf protiv Moldavije, mislim da ćemo biti u baražu, kazao je Svaićević.

Na pitanje, ako Crna Gora ode u Brazil da li će to biti Vaš vrhunac kao sportskog radnika, nakon silnih uspjeha u igračkoj karijeri, Svićević je kazao:

“Ukoliko uspijemo da se plasiramo na Svjetsko prvenstvo, to će biti najveći uspjeh crnogorskog sporta. Jer, otići na takvo takmičenje je kao da osvojite medalju na Olimpijskim igrama. U ostalim sportovima gotovo svake godine postoje svjetska i evropska prvenstva, što nije slučaj sa fudbalom. Mi čekamo na nešto ovako četiri godine, uz činjenicu da danas svi igraju fudbal, što čini taj put mnogo teškim. Jednostavno, želimo da nas pamte kao državu sa 650.000 stanovnika koja je igrala na Svjetkom fudbalskom prvenstvu, što bi bila jedna istinska senzacija”.

Odgovarajući na pitanje, da li je mogao da eskivira funkciju u Fudbalskom savezu Crne Gore, odnosno da danas živi u Italiji, Milanu, gdje bi bez problema mogao da obavlja neku od funkcija u klubu, legenda našeg fudbala je rekao:

“Kada sam završio karijeru prvenstveno sam se vratio u Crnu Goru zbog djece i ne žalim zbog toga. Međutim, sigurno da sam mogao ostati da živim negdje vani, da sam želio, pa čak i da ne radim ništa”. (Analitika)