Crnogorski književnik i predsjednik Udruženja Željko MIlović za Vikend novine govori o prijateljstvu sa Margitom, njenom literarnom radu i vremenu u kojem Crna Gora nije uspjela da dostigne toliki nivo muzičke urbanosti da bi Ekatarina velika EKV bila opšteprihvaćeni bend.

Margita Stefanović rođena je 1. aprila 1959. godine u porodici beogradskog pozorišnog i TV reditelja Slavoljuba Stefanovića Ravasija. Široj javnosti je poznata kao klavijaturistkinja beogradske rok grupe EKV, a pored toga bavila se arhitekturom i pisanjem.

Pored tekstova za pjesme EKV-a, Margita je pisala i kratke priče koje su objavljene u dva Zbornika Udruženja književnika Ars Antibari (UKAA) iz Bara "Izgleda da će jugo" i "Da li da ti kažem ko te je ubio, Gea?" Predsjednik Udruženja (koje je postojalo od 1993. do 2000. godine) i Margitin prijatelj Željko Milović navodi da su u njenim kratkim pričama u različitim oblicima zapisani tokovi misli, reakcije na nešto doživljeno, igra asocijacijama i preplitanje nerealnog i realnog svijeta.

"No, svi koji su komunicirali sa njom pismima, znali su da su ona njeno najveće literarno blago. Ona je u njima kombinovala različito ispisana slova (iz arhitekture), stihove i note (iz muzike), konkretno upućene rečenice onome kome se obraća, i sve je to ličilo na jednu veliku priču, odnosno mozaik različitih asocijacija kojeg si mogao deset puta čitati, a ne shvatiti potpuno što se sve vrzmalo u njenoj glavi dok ga je pisala", ispričao je Milović.

Međutim, neke od Margitinih priča bile su sastavljene od pozajmljenih rečenica, što je naišlo na negodovanje i optužbe za plagijat.

Milović objašnjava da je Margita na umjetnost gledala očima antičkog umjetnika, gdje pojam autorskih prava nije bio razvijen, te su i "pozajmice" bile česte.

"Ona bi pjesme koje su joj se dopale, rečenice, kompletne pasuse, prepisivala i koristila u svojim tekstovima, dajući im tako potpuno drugačiju oblandu i smisao. Na taj način je davala počast, želeći "da sve dobro i lepo, i tuđe i njeno, umnoži i podeli sa drugima". To kod nje nije biia krađa, već oplođavanje opštelijepog", smatra on.

Milović, koji je prijateljstvo sa Margitom opisao u dvije priče objavljene u knjigama "Ti dani te godine" i "Ulica Ivice Šurjaka i što je bilo poslije", kaže da je pamti u nekoliko faza.

"Prva faza je kad smo svi bili zaljubljeni u nju krajem osamdesetih godina, drugi dio je naše druženje i rad u okviru UKAA, gdje sam pokušavao da usmjerim to što je ostalo od njene kreativne energije ka jednom do tada njoj nepoznatom cilju, a ona opet sve usmjeravala ka projektu "Virtuelne crkve" na internetu u kojoj bi svi bili jednaki i gdje bi se komuniciralo uz pomoć muzike. Treća faza je njena minus faza, kad su stvarnost i njena fantazija išle ruku pod ruku, ali u negativnom smjeru.

Pamtim najviše njene karakteristične ruke koje nikad nijesu imale mira. Bila je vanredno dobro stvorenje u pravom smislu te riječi, ali i samodestruktivno biće", prisjeća se Milović.

S obzirom na njen intelekt i sve što je kasnije uslijedilo komunikacija sa njom je uvijek bila neizvjesna.

"Sa Magom si uvijek bio u kvizu, razmišljajući kako da dokučiš šta se krije iza riječi koje je rekla, i tona kojim bi te riječi rekla. Bio je to najprekorniji glas koji izaziva mučninu ako bi te optuživala za nešto, i najnježniji glas, oličenje dobrote, ako bi brinula za tebe. A brinula je o svim prijateljima“, rekao je on.

O njenom životu napisane su knjige "Vrati unatrag" Aleksandra Ilića koja je izazvala veliki broj negativnih komentara i "Osećanja O sećanja" Lidije Nikolić.

"Ne mogu sa sigurnošću reći da su svi navodi Ilića netačni, a zasigurno rečenice koje su ubacivane njoj u usta nijesu njene, jer su pretrivijalne i preobične za njen vokabular. Moguće da je pisac uobličio njene iskaze, ne znam. Ali znam iz ličnog iskustva da je ogromna većina opisanih enterijera i opisa njenih ličnih sunovrata tačna. Knjiga njoj najbliže osobe Lidije Nikolić je pravi spomenik velikoj umjetnici, drugarici i čovjeku", rekao je Milović.

Milović je naveo da Crna Gora nikada nije dostigla toliki nivo muzičke urbanosti da bi EKV bila opšteprihvaćeni bend.

"Svirali oni u Morači ili u Budvi pred hiljadama ljudi, ali se dešavalo i da organizatori otkažu koncert zbog loše posjećenosti u toj istoj "Morači". I to usred najbolje i najgledanije njihove turneje "Par godina za nas" Procentualno, mislim da ih danas sluša isto količina ljudi kao i onda", ocijenio je Milović.

Margita Stefanović preminula je 18. septembra 2012. godine.

(Izvor:CDM)