Na pitanje suda da li želi da njegovo svjedočenje bude javno Sinđelić je odgovorio: Ja godinu dana čekam da ovo ispričam. Tako je počelo svjedočenje svjedoka saradnika  u slučaju „Državni udar“. 

2014 godine kaže Sinđelić, pošao je na skup kozaka u Ekatarinburgu, njih poznajem preko interneta - dodao je. Tamo sam upoznao čovjeka koji mi se predstavio kao Edi: Edi, Eduard ili Edvard ne sjećam se, rekao je Sinđelić.

Sinđelić je rekao da je Edi već znao sve o njemu i ime i odakle dolazi. „ Pitao me je kako je na Balkanu.Mogli bi da sarađujemo i ja imam ta monarhistička uvjerenja.“kazao je Sinđelić.

Od tog trenutka počinju njihovi redovni kontakti. 

„2015 godine Edi mi je prilikom susreta rekao da me može povezati sa ljudima koji mi mogu ali bi oni htjeli da me poligrafski testiraju da znaju sa kom imaju posla. Bilo mi je čudno ali sam pristao jer nisam imao šta da krijem.“, rekao je Siđelić.

Dovezao ga je je ispred velike zgrade i u stanu sa metalnim vratima su me stavili na poligraf i ispitivali oko 4-5 sati, ispričao je Sinđelić

„Edi me je odmah pitao da li me je neko poslao, sa sam se prijavljivao na za neke poslove u vojski ili policiji, da li sam nekog ubio, da li bi izdao Edija ili uzeo pare od njega“, objasnio je Sinđelić.

Kasnije smo održavali redovan kontakt viberom. 

U martu, u poruci Edi Sinđeliću piše: Dosta je bilo ovako, ovo više ne može, u Crnoj Gori treba smijeniti vlast. Narod treba da izađe na ulice. Ja sam mu odgovorio da bi vidio da sam vidio poruku. Ma, da, nego nema ko.“ Nakon toga Edi je tražio hitno da dođem i poslao mi je pare za avio kartu. 

26. uzeo sam kartu, a novac sam podigao oko 8-9 sati u Glavnoj pošti u Beogradu jer je nedelja. Dobio sam papir na kom je pisalo prezime Širokov Šišmakov, nisam znao da je to Edi, kazao je Sinđelić.

Otišao je u Moskvu gdje ga je Edi (Šišmakov) čekao na aerodromu i kasnije poveo u onu istu zgradu gdje je prije godinu poligrafski ispitan. Tu mi je rekao zašto ga je zvao. Vezano za Crnu Goru. 

„Objasnio mi je da su izbori 16. Tu je uvijek problema, dali smo pare za kampanju ali „Milo uvijek pokrade izbore“, rekao je Sinđelić da mu je Edvrard Šišmakov objasnio. Radi se o tome da će Crna Gora ući u NATO i ako opet ovi pobijede odmah će to da urade. DF je nosilac svega što treba da se dogodi i da će oni sve srediti. „ Ja sam bio i tad kao i sad protiv vlasti. Ja sam srpski nacionalista, monarhista je ne mogu da volim vlast koja je nastala iz komunista. Za mene su oni svi komunisti“

Sinđelić je prihvatio da im pomogne, u stanu je sa njima bio i čovjek koji se predstavio kao Ivan, ali im rekao i da se u Crnoj Gori ne može pojavljivati. Odgovoreno mu je da ne treba, da je njegovo da organizuje ljude koji bi iz Srbije došli i da je njegovo da brine o nabavci oružja.

Sinđelić je rekao da mu Šišmakov nije poimenično rekao ko je iz Demokratskog Fronta zadužen za „operaciju“ ali je ustvrdio da je DF uključen u cijeli plan. 

Sinđelić tvrdi da je plan bio da se poslanici DFa zabarikadiraju u Parlamentu iz kog bi pozvali ostale lidere opozicije da formiraju kriznu Vladu. Kazao je i da mu je Edi rekao da će njegovi specijalci „razbiti“ crnogorske ukoliko krenu ka Parlamentu.

„Mi sve posmatramo i znamo gdje se oni nalaze, ukoliko bi krenuli ka narodu naši ljudi bi ih u tom spriječili. Mi znamo da u Crnoj Gori nema više od tri hiljade policajaca.“ rekao mu je Šišmakov, kaže Sinđelić.

To je bio i prvobitni plan koji je kasnije korigovan. U tom planu je čovjek koji je trebalo da prebaci oružje u Podgoricu trebao biti čovjek od povjerenja, kojem bi se morala iznajmiti kuća u Podgorici gdje bi se oružje sakrilo do samog protesta.

Za tog čovjeka trebalo je da zna što manje ljudi. On bi imao specijalni telefon i ključeve od kuće koje bi predao čovjeku iz Demokratskog Fronta, na noć izbora i planiranog skupa.

Nakon razgovora sa Šišmakovim Sinđelić se kaže istog dana vratio za Srbiju, a sve se dešava petnaestak dana pred izbore u Crnoj Gori.    

Nakon toga se Šišmakov, par dana kasnije pojavio u Beogradu, na Kalemegdanu. Pitao ga je da li je našao koga bi mogao angažovati i tu se Sinđelić sjetio vojvode Paje, kojeg je upoznao par godina ranije.  

“Kako je Edi naređivao ja sam tako radio do kraja.”, rekao je Sinđelić.

Sinđelić je objasnio da ljudi iz Srbije nisu trebali da znaju ništa, samo da su tu sa demontrantima. Edi mi je rekao i kad uđu u skupštinu da se policija odmah nešto mnogo ne povređuje.”

Sinđelić je objasnio da upravo to nisu smjeli da znaju ljudi iz Srbije. 

Sinđelić je objasnio da se video sa vojvodom Pajom i dogovorio se sa njim kako sve treba da se organizuje, onako kako je Edi planirao.

"Sve one detalje koje mi je Edi rekao oko zaštite da ga ne bi policija uhvatila, prenio sam i njemu.”

“Paja je pitao šta treba, 50 pištolja 50 kalašnjikova i 50 pakovanja municije, pare nisu problem i ja izvučem iz auta gdje sam krio 15 hiljada, u apoenima po 500 eura.

“4 puta po 25 hiljada eura i dva puta 50 hiljada, ja sam za sve to Ediju potpisao i pravdao kako sam trošio.” kazao je Sinđelić pred Višim Sudom u Podgorici.

Svjedok saradnik je kazao da je od Velimirovića tražio da najavi Predragu Bogićeviću da će ga kontaktirati. Sinđelić je ispričao da mu je drugi susret sa Edijem bio opet na Kalemegdanu, ali na drugom mjestu, i da je tada pomenuo Bratislava Dikića i Bogićevića, ali da Edija to ime nije puno zanimalo. Tada je primjetio i da ih neki ljudi fotografišu.

Do kontakta sa Bratislavom Dikićem došlo je preko Facebooka jer je Sinđelić bio uvjeren da je Dikić pod prismotrom.

Kada su se sreli u Nišu pričao je opšte stvari, da ga Dikić ne bi prijavio policiji, i da je gledao okolo da li ih neko posmatra ili sluša. Priča da mu je Dikić pomenuo da je mislio da ide u Crnu Goru zbog alternativnog liječenja i da je pominjao odlazak u manastir, ali da nije bio siguran da li će da ide zbog manjka sredstava i lošeg stanja.

Objasnio je da je Dikiću dao 500 dolara koje je prethodno zgužvao u džepu, jer se Dikić žalio na malu penziju, i da ne misli ni da je Dikić prvobitno shvatio da mu je dao novac.

Kazao je da je pri kupovini opreme vodio računa da je kupuje u manjim količinama da ne bi bio sumnjiv  i da je rijetko pri tom koristio telefon. Stigao je da pomene i planirani susret sa Predragom Bogićevićem, koji je ugovorio Velimirović. 

Poslije pauze koja je data zbog tehničkih problema  Sinđelić je nastavio svoje svjedočenje tvrdnjom da je Velimirović do kraja bi zagrijan za samu stvar i da će u cjelokupnu priču uvesti Predraga Bogićevića.

Sa njim se, u društvu Velimirovića, sreo u jednom restoranu na izlazu sa Autoputa prema Kragujevcu. Kazao mu je sve ono što mu je Edi dozvolio da se kaže ljudima koji će voditi grupe za Crnu Goru. Nije mu rekao sve što može biti ali mu je rekao da će demonstranti morati ući u Skupštinu. Bogićević je, prema Sinđelićevim riječima vodio jedan dobro organizovan pokret. Kako se i on žalio na loše finansije Sinđelić mu je dao 2500 eura. 

“Pozovi me, nemoj da pričaš svašta telefonom. Reci gdje da se nađemo i ja ću doći.” , kazao je Sinđelić Bogićeviću i po završenom sastanku odvezao Velimirovića do Paraćina, kako bi se on vratio na Kosovo. Rekao mu je da se organizuje oko nabavke oružja i vratio se u Beograd.

Sledeći susret imao je sa Edijem na parkingu kod Smederevske željezare gdje mu je podnio izvještaj šta je sve kupio i kom je sve dao pare, tvrdi Sinđelić. 

Sinđelić je rekao da mu je palo na pamet da kontaktira organizaciju Zavetnici, ali da je bio sumnjičav prema njima. Ipak, odlučio je da kontaktira Nemanju Ristića sa kojim je bio prijatelj na Facebooku, a o svemu obavještavao Edija. 

"Sa Ristićem sam se prvi put sreo na benzinskoj pumpi kod Ade Ciganlije u kasne sate i stekao sam dojam da su možda oni nekom drugom linijom angažovani.", svjedoči Sinđelić, koji dodaje da se i Ristić žalio na nedostatak novca pa mu je dao nešto para i Edija obavjestio da su i Zavetnici pristali da se uključe u akciju.

Dikiću dao 5 hiljada eura

Sledeći njegov kontakt bio je sa Bratislavom Dikićem u Nišu gdje mu je on opširnije objasnio o čemu se radi.

Kaže da mu je govorio  da bi njegovo prisustvo puno značilo u datoj situaciji i polako ga uvodio u priču govoreći mu sve osim činjenice da se nabavlja i oružje.

Kaže da mu je dao 5 hiljada eura za angažman na koji je Dikić pristao.

Potom je uslijedio susret sa Velimirovićem koji ga je obavjestio da je nabavio “rakiju” što je kodno ime za oružje. Susret se dogodio u Raškoj gdje ga je u jednom restoranu Velimirović obavjestio da je nabavio 50 kalašnjikova i tri hiljade metaka što mu je nudio po cijeni od 450 eura po komadu.

Sinđelić je, kaže, tada primjetio da ga prate određena vozila i ukapirao je da je pod prismotrom i pomislio u prvom trenutku da ga prati Edi. Bio je siguran da ga ne prati policija jer bi ga u tom slučaju uhapsili. Kaže da su u sami restoran u kojem je bio sa Velimirovićem ušla dva čovjeka koji su ga fotografisali. Tada je napustio restoran sa Velimirovićem kako bi mu dao novac koji je tražio.

Za Ristića 10 hiljada eura, Bogićeviću 15 hiljada i još 10 hiljada za Dikića

Sledeći susret Sinđelić je imao sa Bogićevićem u blizini Mladenovca kada ga je Ristić kontaktirao više puta tražeći da mu po kumu pošalje  novce. Bogićević ga je obavjestio da je kontaktirao svoje odbore i da mu treba novac da bi organizovao put ljudi ka Crnoj Gori. Njemu je dao 15 hiljada eura i kazao mu da može računati na još novca ako mu bude potreban.

Nakon toga krenuo je ka Ristiću koji ga je neprestano obasipao porukama. On je kaže našao još ljudi da idu i da mu treba još novca. Ukupno mu je, poslije hapšenja ljudi u Crnoj Gori, dao još 4500 hiljade eura i na kraju se došlo do sume od 10 hiljada eura.  

Kad bi se smanjila cifra koju je imao kod sebe, kaže Sinđelić, Edi mu je davao novu količinu. Edi nije pravio pitanje oko količine novca jer je cilj bio da se operacija ostvari. Pri kraju svih dešavanja slijedi njegovo treće viđenje sa Dikićem za kojeg mu je Edi rekao da je htio da ga prijavi da bi već to uradio. A Dikić je već uzeo pare Ii u njega niko nije sumnjao, ni Edi ni Sinđelić.

Sa Dikićem se sreo na izlazu iz Niša. Zamolio ga je da krene ranije kako bi obavio pregled terena jer ga je u međuvremenu Edi obavjestio o promjeni plana. Tu je došlo i do promjene, jer kad je Edija obavjestio da je Dikić pristao da bude dio priče on je naredio da Velimirović pripremi oružje a da se Dikić angažuje da vodi računa o ljudima kad dođu u Crnu Goru.

Telefon koji je trebalo da se da Velimiroviću trebalo je dati Dikiću, kao sposobnijem.

“Tada sam mu rekao da će lideri Fronta pozvati narod da uđu u Skupštinu. On je to prihvatio bez ikakvih problema ali je imao milion sumnjičavih pitanja za mene. Ja sam mu rekao da ga gledam kao brata I dao mu riječ da, bilo šta da se desi, ja ću doći da te izvučem. “ kazao je Sinđelić.

Tada je Dikiću dao 10 hiljada eura.   

Dikić mu je tada rekao da će i jedna dama ići sa njim u Crnu Goru a očekivao je da se sretnu u Beogradu što Sinđelić nije uspio da organizuje. Dikić je u međuvremenu otišao za Crnu Goru.

"Namjestio me Velimirović"

U međuvremenu je Velimirović trebalo da vidi kad može prebaciti opremu u Crnu Goru a kako mu je Edi dao i specijalne telefone dao ih je Velimiroviću. Sinđelić mu je rekao da telefon koji treba da se preda nekom od ljudi iz Demokratskog Fronta može koristiti da njega poziva i objasnio mu kako se koristi.

Velimirović je rekao da Edi traži fotografije oružja i da mu ih pokaže pri predaji telefona. Velimirović mu je prilikom sastanka pokazao i te fotografije. Samo ponašanje Velimirovića u tom trenutku mu je izgledalo sumnjivo jer je žurio da se sve što prije završi. Velimirović mu je potvrdio da je oružje već prebačeno u Crnu Goru. 

“Ja tada nisam znao ovo što sada znam, da je već radio za policiju i da me je namjestio. I to ne on sam” kazao je Sinđelić.

Narednog dana Sinđelić kupuje u Beogradu motorole koje je trebalo podijeliti ljudima koji bi se okupili na trgu, radi njihove organizacije, nevezano za organizaciju akcije jer je ubijeđen da je Edi imao druge kanale za komunikaciju sa ljudima koji su trebali da učestvuju.

Kako Velimirović nije mogao da stupi u kontakt sa Dikićem, Sinđelić ga je kontaktirao kako bi ugovorio predaju specijalnog telefona. Sinđelić je o tom obavjestio Velimirovića koji je tvrdio da su ljudi nervozni i da ne zna šta da radi sa “rakijom”.

Velimirović je mislio da ljudi koji dolaze treba da koriste to oružje, nije znao za postojanje specijalnog tima. Kako su komunicirali specijalnim telefonima Sinđelić je, kaže, otvorenije komunicirao sa Velimirovićem, zbog kojeg je ubijedio Dikića da konačno krene da uzme telefon koji je, po dogovoru, trebalo da preuzme “Nikola”.

Po organizovanju predaje telefona Sinđeliću se niko nije javio. Kako mu je to bilo sumnjivo zvao je  na specijalne telefone, potom i na obične telefone Dikića i Velimirovića a sledeća informacija koju je čuo bila je da je neka teroristička grupa uhvaćena u Podgorici.

Edi tražio ubistvo Đukanovića

Odmah ga je pozvao Edi da se nađu na nekom parkingu. Toliko je bi bijesan da se Sinđelić u jednom trenutku pobojao za svoj život.

“Sa njim je bio čovjek koji je stalno bio sa njim. Odmah me je pitao za oružje. Bio je bijesan i kazao mi da izgleda da je Velimirović izdao i tada mi je rekao da će Paju ubiti. Rekao mi je da kontaktiram grupe koje su bile u Crnoj Gori na šta sam mu rekao da ja to ne mogu jer sam radio po njegovim uputstvima. Tražio je od mene da krenem za Crnu Goru.” kazao je Sinđelić.

Tražio je da ili on ili neki njegov čovjek krene za Crnu Goru kako bi ubio Đukanovića. Rekao mu je da on to ne može na šta mu je Edi kazao da se raspita i da su u Podgorici još njegovi ljudi koji mogu pružiti logistiku. Bez obzira na činjenicu da je palo i prvo hapšenje Edi je tražio da se sa započetim poslom nastavi. 

“Meni je Edi rekao da Demokratski Front neće da izvede ljude na trg bez oružja. Rekao mi je da, ako ikako mogu, stupim u kontakt sa tih 500 ljudi kojii su došli kako bi oni krenuli da prave bilo kakve nerede.” kazao je Sinđelić.

Posljednjih dana, kazao je Sinđelić, primjetio je da ga prati i neka ozbiljnija ekipa, pored one koju je primjećivao tokom susreta sa različitim učesnicima, a za koje je smatrao da ih Edi šalje.     

Sumnjao na ljude iz DF-a, "neko ih štiti"

Znajući kako je sproveo operaciju i mjere obezbjeđenja počeo je da sumnja na Velimirovića ali i na ljude iz Demokratskog Fronta, kaže Sinđelić. U narednom periodu, kaže Sinđelić, pojavljuju se neka imena.

„Kad su ljudi iz Srbije čuli da su počele da se hapse neke grupe oni su pobjegli kako je ko znao i umio. Ti su ljudi na slobodi samo zahvaljujući načinu na koji je sve organizovano. Rečeno mi je da se neka grupa nalazi na trgu i Edi je odmah tražio da oni krenu sa napadima što sam ja odbio jer sam se bojao da ih policija ne pobije.

Uz Velimirovića kao ljude odgovorne za propast državnog udara navodi nekog iz Demokratskog Fronta.

„Jedini ko je mogao da obavjesti šta se dešava su ljudi iz Demokratskog Fronta. Ja mislim da su ti ljudi nas izdali jer su imali sve uslove da izvrše državni udar a nisu ga izvršili. Ako je vjerovati Ediju imali su i unutar sistema svoje ljude, u policiji i tužilaštvu. Ja sam, kada sam se predao, dobio obezbjeđenje od srpske BIA, rečeno mi je da mi je život ugrožen a već su pokušali da me ubiju na Avali. Ja sumnjam da te ljude iz Demokratskog Fronta neko štiti.“ kazao je Sinđelić.

„Ako hoće Crna Gora da zna istinu šta je bilo, tražim garanciju u ime Države Crne Gore koju će mi dati Glavni Specijalni Tužilac da mogu neometano doći da kažem šta je bilo.“ kazao je Sinđelić. 

Sinđelić: Pokušali su da me ubiju

To je rekao specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću kada ga je sreo u Beogradu. Sinđelić tvrdi da su pokušavali da ga ubiju i da je zbog toga sumnjao na sve, korumpiranu policiju, službe, čak i kada se predao srpskim vlastima. 

Sinđelić se još jednom, prije svoje predaje srpskoj BIA, sreo sa Edijem na Kalemegdanu. Tada je primjetio da ih prate neki ljudi. Tada su se dogovorili da se ljudi koji su uhapšeni u Crnoj Gori odmah „vade“ iz zatvora i da se za to angažuju advokati. Tada ga je Edi obavjestio da se prekida operacija jer je nekoj muslimanskoj stranci preko Kadirova, uplaćeno da organizuje Vlast sa Demokratskim Frontom.

Sinđelić je, kaže, snimao taj razgovor sa Šišmakovim gdje mu je on govorio o svojim kontaktima sa Demokratskih Frontom sa čijim je ljudima bio u tefonskoj vezi.

„Lideri Demokratskog fronta, ja sumnjam, su sarađivali sa zapadnim službama jer su uzeli novac i pokušavaju da se brane podmećući priču o uhapšenim ljudima kao nesposobnim da izvrše državni udar. Oni to nijesu ni trebali da urade.“ kazao je Sinđelić.

Nakon toga su reagovali optuženi Andrija Mandić i Milan Knežević upućujući uvrede Sinđeliću nakon čega ih je sutkinja Mugoša odstranila iz sudnice do kraja njegovog svjedočenja. U prolazu je Knežević dobacio i Specijalnom tužiocu da je isti kao i njegov svjedok saradnik.

„Jedino su mogli da nas izdaju ljudi iz Demokratskog Fronta i niko više. Ja sam od Edija dobio ponudu u Moskvi da idem u Crnu Goru, da se upoznam sa njima, što sam ja odbio jer sam im rekao da to radim iz ideala a ne politike. I izdali su nas i ja stojim iza toga.“ kazao je Sinđelić.    

Nastavak suđenja sjutra

Sinđelić je na kraju zamolio da Sud uzme u obzir njegovo svjedočenje, kada su u pitanju optuženi srpski državljani i kazao da je to sve što je on mogao znati o planovima državnog udara.

„Ja dalje nisam znao šta bi se moglo dogoditi nakon jedanaest sati, jer mi nije bilo poznato. Samo mi je jednom Edi u Moskvi pokazao neki papir na kojem je bilo petnaestak imena.“ kaže Sinđelić. „Pisalo je na jednom mjestu Brano Mićunović i ja pitam da li je taj čovjek političar a on kaže ne ne, kriminalac. To je bio spisak imena ljudi za koje se mislilo da bi mogli da stanu na Đukanovićevu stranu a protiv ljudi okupljenih na trgu.“

Nakon Sinđelićeve slobodne izjave sutkinja Suzana Mugoša prekinula je današnje ročište a nastavak suđenja zakazala za sjutra.