Sveta Petka kao jedna od najvećih misionarki hrišćanske vjere poštuje se u cijelom pravoslavnom svijetu, a na poklonjenje njenim svetim moštima koje počivaju u Jašiju u Rumuniji dolaze i pripadnici drugih religija verujući u njenu iscjeliteljsku moć.

Posebno joj se obraćaju žene svih vjera i nacija smatrajući je svojom zaštitnicom.

Prve zapise o svetoj Petki ostavio je Grigorije Camblak među kojima je i opis prenosa moštiju svete Petke iz Vidina u Srbiju i do Beograda (1403. godine). Mošti su prenijete u Srbiju zaslugom monahinje Jefimije i kneginje Milice koje su dozvolu izmolile od sultana Bajazita.

Vjeruje se da su od vremena despota Stefana Lazarevića mošti sto godina počivale u stijeni pored kalemegdanske kapele i izvora Svete Petke i da su joj na poklonjenje dolazili i pravoslavci i katolici pa i muhamedanci, tadašnji okupatori Srbije.

Praznik prepodobne Paraskeve pravoslavni vjernici slave svake godine 27. oktobra.

Sveta Petka je živjela krajem 10. i početkom 11. vijeka prije podjele hrišćanstva. Rođena je u Epivatu, kod Kalitrakije u Maloj Aziji, a prema zapisima srpskog vladike Nikolaja Velimirovića, porijeklom je Srpkinja.

Njene mošti čuvane su u Epivatu, a potom u Carigradu, Trnovu i ponovo u Carigradu.

Vjernici joj se obraćaju molitvom za pomoć i spas od bolesti i drugih životnih nevolja.

Pored hramova Svete Petke često se nalaze izvori ljekovite vode koju ljudi uzimaju vjerujući da će im zaliječiti rane i zaštititi ih od bolesti.

Narodna vjerovanja kažu da na taj dan ne smije da se pere veš, da se šije, da se radi težak posao, pogotovu to ne treba da rade žene.

Na Svetu Petku, dešavala su se velika čuda  i izlječenja.

Ljudi sa zdravstvenim problemima čekaju ovaj dan jer znaju da će im pomoći.

Mnogi koji vjeruju u Svetu Petku, tvrde da se ona uvijek odazove molitvama, posebno za zdravlje i sreću porodice.

Ali, kad je neko jednom prizove u svoj dom, ona kasnije dolazi i nepozvana, kad god porodici prijeti neka nesreća.

Javlja se i upozorava svoje vjernike uglavnom kroz snove. Svetu Petku, na njen dan, 27. oktobra mnogi prizivaju u pomoć, paleći tamjan i zalivajući slavski hljeb crvenim vinom, pominjući u molitvama Petkovicu ili Pejčindan.

Potom popiju vodu sakupljenu s izvora uz manastire posvećene njoj. Ta se voda naziva adžijazma.

Njome u ponoć treba ugasiti i sveću koja se taj dan, drži upaljena 24 sata. Svijeća se čuva do sledeće slave jer ima svojstvo zaštitnika. A od kolača koji je isjekla, ili domaćica ili žena gost koja je prva stigla, treba sačuvati mrve. Posle ponoći ih valja posuti po tavanu kuće ili pod krevete.

Snovi koji se te noći sanjaju biće proročki, tvrdi tradicija. I dodaje da će djevojke koje sačuvaju mrvice, pošto su pojele parčence hljeba namijenjenog Svetoj Petki, te noći vidjeti i svoju sudbinu, i budućeg muža u snu.