"U devet nedjelja izgubila sam sestru i oca pa sam odlučila da se posvetim istraživanju smrti. Shvatila sam da ljudi osjete kada će umrijeti, a u posljednja 72 sata prije smrti počnu da govore neke stvari", rekla je Patriša.

Kako bi istražila šta govore, Patriša je razgovarala sa ljudima koji su zbog svog posla u stalnom kontaktu sa pacijentima koji boluju od neizlečivih bolesti, poput medicinskih sestara, bolničara i ljekara. Pričala je i sa ljudima koji su proživjeli kliničku smrt i vratili se.

Prema onome što je saznala, u zadnja 72 sata ljudi govore o putovanjima, povratku svojoj kući (iako su kod kuće), o tome da ne mogu da pronađu cipele. Uglavnom govore o putovanjima i odlasku negdje.

"Moja sestra bolovala je od raka dojke, a na samrti je ponavljala da ne zna kako da ode", rekla je Patriša.

Neki pacijenti su, takođe, prije smrti viđali bliske osobe koje su davno umrle, piše index.hr.