Nevina laž
Lucas (Mads Mikkelsen) je učitelj u obdaništu. Veoma je prisan sa djecom o kojoj brine. U potpunosti je predan poslu i provodi mnogo više vremena sa klincima nego svi ostali vaspitači. Dok juri po dvorištu sa tri nasmijana dječaka na leđima i rukama kupi još dva djeteta, jasno je da je i za njih Lucas mnogo više od učitelja. On je njihov prijatelj. Lucas uspijeva da održi vedar duh i lijepu atmosferu o obdaništu uprkos privatnim problemima. Razveden je i bori se za starateljstvo nad sinom. Vrlo je nepovjerljiv prema drugima, pa teško pušta u život novu djevojku, sa kojom radi u vrtiću. Nakon nekog vremena stvari dolaze na svoje. Stižu lijepe vijesti od sina, zbližava sa sa novom djevojkom i polako sređuje život. Međutim, mala nevina laž jedne od djevojčica u vrtiću promijeniće sve.
Klara (Annika Wedderkopp) je ćerka Lucasovog najboljeg prijatelja. Neobična djevojčica vjeruje Lucasu više nego bilo kome, pa čak i svojim roditeljima. Vremenom razvija neku vrstu blage dječje zaljubljenosti u svog vaspitača. Poklanja mu srce koje je sama napravila, ljubi ga tokom jurnjave kroz obdanište i pokušava da mu pokaže da je poseban. Lucas joj blago stavlja do znanja da ne želi takvu vrstu pažnje. Djevojčica je zbunjena njegovim ponašanjem. Posmatra ga kako se igra sa drugom djecom i kaže drugoj vaspitačici u vrtiću da ga je vidjela nagog. Vaspitačica počinje da sumnja da je djevojčica zlostavljana i obavještava o tome druge radnike učitelje. Nakon što dobija njihovu podršku da istjera pravdu i kazni počinioca, Lucas će na svojoj koži osjetiti značenje sartrovske rečenice: „Pakao – to su drugi.“
Psihologija palanke
Lucas je već osuđen, iako se nije ni izjasnio o krivici. Gubi starateljstvo, posao i svaku mogućnost da nastavi normalan život u gradu. Palanački duh sivog mjestašca u kom se odvija radnja kreira frustrirajuću atmosferu, koja polako ubija njegovu duh. Zajednica smatra da je dijete uvijek nevino, iskreno i bez potrebe da laže. Odrasli su ti koji su prljavi, lažljivi i pokvareni. Zato se Lucasu sprema izopštavanje iz zajednice i različite zabrane učešća u javnom životu poput odlaska u zajedničku prodavnicu ili služenje mise. Socijalni pritisak u malom mjestu je gotovo neizdrživ. Lucasa ne može „oprati“ ništa, jer palanka robuje filozofiji „jednom takav – uvijek takav“. Pedofile niko ne želi u svojoj blizini, kao ni u blizini svoje djece, a naročito kada je u pitanju neko ko im je u jednom trenutku bio bliži nego sami roditelji.
„Jagten“ je jedna od najboljih studija patologije duha, psihologije palanke i socijalnog pritiska koji uništava slobodu pojedinca. Prikazuje potresnu sliku čovjeka koji strada pod jarmom gomile nesposobne da povjeruje da postoji dim bez vatre. Glupost okoline koja vidi samo ono što želi da vidi, koja kreira bolesno jer je i sama bolesna i koja nanosi nepravdu nesposobna da se oslobodi sopstvene paranoje, je na momente izluđujuća. Dugi kadrovi bez dijaloga i veoma usporena radnja ne umanjuju napetost filma. Posmatrač ni na jedan trenutak ne prestaje da traga za krivcem, jer je uvjeren u Lucasovu nevinost, ali nesiguran u to da Klaru neko drugi nije zlostavljao. Da li je to otac, brat ili možda komšija – pitanje lebdi u vazduhu do samog kraja. Gledalac očajnički traži razrješenje i spas za djevojčicu i glavnog junaka. „Jagten“ uspijeva da izazove mučan osjećaj kod posmatrača vješto pripovijedajući jednu od mnogih uznemirujućih priča gdje je čovjek čovjeku vuk.
(Izvor:Pobjeda)
