Tim istražitelja danas će (nedjelja) početi iskopavanje u Isla Negra, obalskom mjestu u kome je živio Neruda. Forenzički stručnajci ne polažu velike nade u istragu koja treba da pokaže da li je jednan od najvećih pjesnika 20 vijeka umro prirodnom smrću, kao što je zvanično prihvaćeno, ili je bio ubijen iz političkih razloga, kao što vjeruju njegov vozač Manuel Araja i neke druge ličnosti. Sudija Mario Karoza odobrio je zahtjev za eshumaciju koji je uputila Čileanska komunistička partija, ali nije dozvolio angažovanje nezavisnih stručnjaka.
Dani neizvjesnosti i smrti
Neruda, dobitnik Nobelove nagrade za literaturu 1971. najpoznatiji je po zbirci „Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna očajnikova“. Bio je ljevičarski političar i diplomata i bliski prijatelj socijalističkog predsjednika Salvadora Aljendea, koji je odlučio da radije izvrši samoubistvo nego da se preda vojsci u puču koji je poveo general Augusto Pinoče 11. septembra 1973. Nekoliko dana posle državnog udara, izvršen je pretres Nerudine kuće u Isal Negri a čileanski ratni brod smješten je kod obale sa topovima uperenim direkto u nju, rekao je njegov vozač Araja.
Neruda se spremao da ode u izgnanstvo, ali je dan prije nego što je trebao da napusti zemlju odvezan u kliniku Santa Marija na kojoj je liječen od raka prostate i drugih zdravstvenih problema. Zvanično, Nerudina smrt u bolnici 23. septembra bila je prirodna i pripisana je emocioanlnoj traumi. Sumnja da su vojne vlasti imale udjela u njoj zadržale su se dugo pošto se Čile vratio demokratiji 1990.
Bivši predsjednik Eduardo Frej Montalva umro je u istoj bolnici devet godina kasnije. Iako su doktori rekli da je umro od sepse, istraga je poslije skoro 30 godina pokazala da su protivniku Pinočeovog režima postepeno davane otrovne supstance. Araja je rekao da su partijski zvaničnici, koji su dugo odbacivali njegove sumnje, obratili pažnju kada je u maju 2011. dao intervju za jedan meksički časopis koji je izazvao glasne reakcije svjetske javnosti. Dokazivanje Arajinih tvrdnji biće teško, kada se uzme u obzir da su Nerudini ostaci zakopani u zemljištu u kome ima mnogo vlage i da čileanske laboratorije ne raspolažu savremnom opremom i tehnologijom.
Svjedočenja
Bivši ambasador Meksika u Čileu Gonzalo Martines Korbala ugovorio je da Nerudu odvede u izgnanstvo, a pjesnik je poslao Araju u Isla Negru da pokupi odjeću, knjige, novac i origanilni rukopis svoje autobiografije. Martinez je rekao da je posjetio pjesnika u bolnici dan prije nego što je umro.
- Izlgledao mi je normalno…ništa vas ne bi navelo da mislite da će umrijeti – rekao je.
Martines je 23. septembra bio spreman da ga odvede na aerodrom, gdje je na njih čekao avion sa više od 100 izgnanika. Pjesnik ga je, međutim, u posljednjem času zvao da odloži polazak za jedan dan. Araja je rekao da ga je Neruda u četiri sata ujutru zvao telefonom i rekao mu da dođe brzo jer mu je doktor ubrizgao injekciju u stomak dok je spavao i požalio mu se na jake bolove i temperaturu. Kada je stigao, Neruda je imao visoku temperaturu a sestra mu je rekla da je doktor po imenu Draper naredio injekciju dipirona kako bi se smanjila temperatura.
Taj ljekar je međutim, rekao da je bolnicu napustio ranije i da je Neruda bio prepušten doktoru koji se prezivao Prise (Price). Njegovo postojanje niko nije mogao da potvrdi, a istražna policija Čilea nije našla ni jednog diplomca medicine sa tim prezimenom.
Mučilište
Kada je Araja izašao iz klinike da Nerudi kupi ljekove, uhvatila su ga četiri muškarca koja su ga tukla, pucala mu u nogu i odvela ga na Nacionalni stadion na kome su za vrijeme diktature mnogi ljevičari zadržavani, mučeni i ubijani. Pošto je uz pomoć kardinala Raula Silve Henrikesa, glasnog borca za ljudska prava, Araja je napustio zemlju. Nerudinu autobiografiju dao je na čuvanje Martinesu. Nerudina udovica pobjegla sa ostalim izgnanicima u Meksiko, avionom koji je trebao da preveze pjesnika.
(Izvor:Pobjeda)
