Slavna sovjetska glumica Svetlana Toma koja se proslavila ulogom Ciganke Rade u filmu „Cigani lete prema nebu” scenografa i reditelja i njene velike ljubavi Emila Lotjanua, snimljenog prema priči Maksima Gorkog „Makar Čudra“, dala je opširan intervju „Moksovskom komsomolcu“.
Povod za razgovor bio je jubilej (65. rođendan) glumice koju, iako je snimila preko 60 filmova, zovu glumicom jedne uloge. To je Ciganka Rada iz „Tabora koji odlazi na nebo“ (kod nas preveden „Cigani lete prema nebu„), uloga koju je igrala kao opčinjena, a još je na kraju obnažila grudi, što je u sovjetsko vrijeme bila prava jeres.
Filmska diva, nazvana „narodna glumica ciganske SSR“ nije nikad krila da se sve njene pobjede na filmu (ili jedna pobjeda, ali kakva!) vezane sa režiserom Emilom Lotjanuom. Njenim režiserom, koji je bio i njen glavni muškarac u životu.
On je zaslijepio Tomu i poput Galateje bio zaljubljen u nju i na filmu i u životu. Potom je zamijenio jednu Galateju drugom, a Svetlana Toma je otišla u - nigdinu. Tako se najčešće dešava u životu, mada na fimu obrt može biti i drugačiji.
U opširnom razgovoru za popularni moskvski list u kome je ispričala skoro cio svoj život, provijava jedno za nju i njenu karijeru suštinsko pitanje: zar bi ona mogla biti interesantna sama po sebi bez Lotjanua?
Iz rodnog Kišinjeva je prvi put sa 15 godina došla u Moskvu na „nagradno putovanje" kao najbolja učenica Moldavije da bi učestvovala u paradi i zavoljela rusku prijestonicu za cio život.
U Moksvu je ponovo došla kad je počela da snima. Poslije Staljinove smrti, kad se gvozdena zavjesa malo odškrinula, putovala je s majkom u inostranstvo – u Belgiju i Bukurešt u posjetu tetkama.
Kao u priči: “Devojčice, hoćeš li da igraš u filmu?“
Oživljavajući uspomene na reditelja Lotjanua, slavna glumica je rekla: “Ja sam mu beskonačno vjerovala. S njim sam stupila u vezu još kao djevojčica - još nisam napunila 18, a Emil je imao 29 godina. Izgledao mi je kao odrasli stric.
Jednom me je za vrijeme pauze Lotjanuov pomoćnik upitao: “Mala, hoćeš li da igraš u filmu“? Isprva sam odbila, za mene je to bio sasvim drugi svijet. Kroz deset minuta je naišao Lotjanu. U našoj porodici su vladala stroga pravila.
Emil i direktor filmskog studija su dugo ubjeđivali moje roditelje i tetke da treba da igram u flmu. To je bio moj prvi film 'Crveni proplanak' i za ulogu u njemu dobila sam na Svesaveznom festivalu svoju prvu nagradu za najuspješniji debi”
Niko me nije prepoznavao
Film „Cigani lete prema nebu” nije običan uspjeh za Svetlanu Tomu. “To je bio cunami koji se sručio na mene. Ne u tom smislu što bi me prepoznavali kad sam išla ulicom, opsjedali me, tražili autograme... Ne, mene niko nije poznavao.
Djevojčica sa konjskim repom, blijeda, s naočarima. Ko je mogao i pomisliti da je to Ciganka Rada? Čak me ni filmski radnici nijesu prepoznavali. Takva je moć glumačke transformacije”.
Zbog Radinih obnaženih grudi u početku je bilo zabranjeno prikazivanje „Tabora...“ u bioskopu „Rusija“. Film je gledao neki od instruktora rajkoma (rejinskog komiteta partije) i čim je vidio Ciganku Radu sa golim prsima, uskliknuo je: “Šta je to? Još i razvrat prikazuju? Odmah da se odstrani ta scena!”
Reditelj je na to odgovrio: “Ništa ja neću da isiječem! Neka vide premijeru!“ Emil je uspio da film prije premijerne projekcije vidi prvi sekretar Gradskog komiteta KPSS Moskve Grišin kome se film veoma svidio i tako je bila premijera i redovno prikazivanje u bioskopima širom zemlje.
(Izvor:Vijesti)
