Prema njegovim riječima bio je to još jedan u nizu pokušaja ujedinjavanja opozicionih snaga, "bezuspješan jednako kao i svaki sličan tokom prethodne dvije decenije".

"Doduše, ovoga puta koncept „građanske opozicije“ je bio unaprijed osuđen na propast, ako se ima u vidu činjenica da su potencijalni savez činile partije od kojih su sve, osim jedne, gotovo na ivici cenzusa", saopštio je Muratović.

Dodaje da poraz u četiri opštine, "bojkot Parlamenta kao sredstvo ucjene i na kraju san da bi svako od lidera partija u ovom skupu pojedinačno mogao da bude kandidat za predsjednika Crne Gore doveo ih je do konačnog raspada".

"Ne treba zanemariti ni „sudar sujeta“ koji se desio u tom propalom savezu, jer tamo gdje svako misli i ponaša se kao da je rođen za „vođu“, ne može doći do dogovora ni ko će voditi sastanak, a kamoli do zajedničkog predsjedničkog kandidata. Nažalost, to je glavna karakteristika svih dosadašnjih pokušaja ujedinjavanja opozicije.

Kada su Bečić i Abazović najavili bližu saradnju, bio je to jasan znak da  se Aleksa sprema za novo političko oceubistvo. Nakon Srđana Milića, na red je došao Krivokapić. Bez da trepnu, Bečić i Abazović ostavili su na ledini Lekića, Krivokapića i Jokovića, da se „zabavljaju“ sa druge strane cenzusa.

Ovim potezom Bečić je u svoj politički dosije upisao još jednu podjelu pred novi poraz u Beranama i Ulcinju. Ako je samozvana „građanska  opozicija“ imala ikakav smisao postojanja, onda se on ogleda kroz prikaz moralnog  i političkog pada svih njenih aktera", zaključuje se u saopštenju.