"Ovaj komad ne bavi se temom rata, već onim što ostane u ljudima nakon njega. Iako ga na teritoriji Crne Gore nije bilo, mnogo Crnogoraca učestvovalo je u njemu u susjednim državama. Neki kao podsjetnik na ta vremena imaju rane na tijelu, neki na duši, neki oboje", kazali su iz Zetskog doma.

Reditelj Mirko Radonjić, i sam je dio generacije koja je odrastala u tom dobu, a sada dovoljno sazrela da razumije negiranje da se to vrijeme desilo, ne tako davno. Sa svojom ekipom, u procesu je tragao za najboljim načinom da se ključne teme otvore, zaista otvore.

"Bez revidiranja svoje istorije, ne mislim u duhu nacionalanog ponosa kako je revidiramo, već zbilja kao susret sa svojom odgovornošću i svojom krivicom, mislim da kao društvo ne možemo da napredujemo . To se apsolutno vidi kroz razne pore društvenog bivstvovanja, kroz razne podjele koje danas postoje. Probali smo da to što u tekstu stoji ne čitamo kao bilo kakav pamflet već u smislu ljudskog stanja i ljudskih sudbina, i toga gdje one sve mogu da povedu. Tek u trenutku kada se suočimo da su naši očevi išli u ratove, a postoji podatak da su 35 hiljada ljudi iz Crne Gore išli kao dobrovoljci u BIH i Hrvatsku, tek kada se suočimo sa time, tada ćemo moći znati što su naši stavovi prije nego uskočimo u evropske čizme. Otvara se pitanje krivice. Nijesmo postavljali tragediju, ali to je taj antički model odgovornosti i krivice, koja kreće da proganja druge generacije", kazao je Radonjić.

U procesu je učestvovala Mirjana Medojević koja potpisuje i dramaturgiju predstave. Tim dvoje mladih umjetnika koji su ušli u projekat sa crnogorskim glumcima, predano je otvarao teme kako bi zaokružili priču, pitajući se u tom procesu, da li je krug pakla i mržnje uopšte moguće zaustaviti. Skrojili su zajedno, pažnje vrijednu priču o sudbini jednog ratnog veterana i njegovoj djeci.

"Ta priča nije priča o jednom čovjeku. Nijedna priča to nikada nije", navodi Medojević.

"Sin se sveti na najbrutalniji mogući način preko odnosa sa njegovom kćerkom, njegovom polu sestrom, na kraju dođemo i do griže savjesti tog sina. U suštini su to tuđi grijesi koje plaćaju dvoje mladih ljudi, koji istovremeno čine svoje greške na tom putu. Ne mislim da je tekst završen, kada sam saznala da će Mirko da radi ovu predstavu ušli smo u novu ruku teksta, jer sam shvatila da kod njega postoji motiv, da mu predstava znači. Nemam taj pristup da je na tekst stavljena tačka, poštujem pisce koji tako rade, ali kod mene taj pristup dolazi iz toga što sam ja zapravo reditelj. Znam koliko života na sceni može da se otvara“, kaže pisac Mirjana Medojević.

Glumica Marija Đurić zadovoljna je radom na ovom komadu.

"U ovom procesu lijepo sarađujemo, bavimo se odnosima likova u komadu koji je dobro napisan. Kada uđete i bavite se likom, vrlo su jasne stvari, precizno je napisan, malo je prostora za lutanje, ostane vam samo da se prepustite. Mislim da smo načeli dobre stvari, možemo otići još dalje, svi smo na jedan lijep način zaraženi ovim tekstom, sa radošću kopamo šta to on nosi. Na prvo čitanje imala sam potpuno drugačiji utisak, a tek poslije su počele druge stvari da isplivavaju, koje u prvom trenutku ne vidimo. A proces će trajati dok se god bude igrala predstava", rekla Đurić.

Osim režije, Mirko Radonjić potpisuje i scenografiju i dizajn svjetla. Mirjana Medojević autorka je teksta i dramaturgije, kostimografkinja i saradnica na scenografiji je Lina Leković, dok je asistentkinja režije Marija Backović.

U predstavi "Sin" glume Srđan Grahovac, Marija Đurić i Omar Bajramspahić.