Konferencijska sala hotela Franca bila je jutros mala za sve one koji su došli da se oproste od nasmijanog dječaka i talentovanog sportiste.  A malo je i danas i Bijelo Polje za bol i tugu koju je ostavio za sobom.

O Martinovim životnim koracima, i uspjesima koje postigao za samo 18 godina govorio je jutros direktor košarkaškog kluba Jedinstvo, Vladimir Lakčević.

"I sad dok ovdje nalazim riječi da se u ime košarkaškog kluba Jedinstvo čiji je bio član, a i sportskog Bijelo Polja, oprostim od njega naviru sjećanja na njegovo odrastanje i sretanje, najviše tamo preko mosta u Nikoljcu, gdje se sve što je vezano za sport i zbiva. Od malena sa onim svojim čuperkom, prepoznatljivim osmijehom očarao je sve oko sportske hale, a i one koji su ga učili prvim košarkaškim koracima", kazao je Lakčević.

Vladimir Lakčević, foto: Kodex

Košarku je počeo da trenira sa svojih deset godina i kako je kazao Lakčević "nije bilo tad teško shvatiti da je riječ o sportisti koji će najvjerovatnije biti jedan od plejade bjelopoljskih košarkaša koji su slavom prenijeli ime kluba i grada".

"Znali smo da nije riječ o običnom košarkašu, znali smo da nije samo jedan u nizu koji je u statističkom broju ekipe. Predosjećali smo da ima talenta za veća djela i kao pionir, a kasnije i u ostalim kategorijama bio je praktično vođa ekipa, neko ko je bio stvoren da bude predvodnik generacije. Znao je svoje zadovoljstvo bavljenja sportom, igranjem košarke, radošću mladalačkog života da prenese na nas starije, a na terenu nije bilo igrača sa više energije, želje i strasti da sportski nadmudri rivala. Želio je da uvijek ekipa u kojoj igra ostvari pobjedu i tu želju je prenosio na druge", kazao je Lakčević u ime košarkaškog kluba Jedinstvo.

"Znali smo da nije riječ o običnom košarkašu"

Martin je osnovnu školu završio u OŠ "Risto Ratković" u Nikoljcu u naselju koji je rasadnik sportista.

"Blizina sportske hale i stadiona ne dozvoljava drugo nego da se krene sportskim stazama i izabrao ih je baš kako treba i dolikuje jednom mladiću. Martin je izabrao narandžastu loptu. Bio je odličan učenik u osnovnoj, a svoje uspjehe je nastavio i u Gimnaziji "Miloje Dobrašinović".

Počeo je da se bavi košarkom kod Aleksandra Čurovića malo, a do kraja kod Branka Vučetića kao pionir i tu sa svojom generacijom prošao takmičenja dalje, preko kadeta do juniora.

Dosanjao je iako veoma mlad da zaigra i za prvi tim Jedinstva i to prvi put u Ulcinju i svi smo pomislili ide sve po loju stvaramo novog Ivanovića ili Drobnjaka.

Ipak februar mjesec dok je nastavljao drugo polugođe drugog razreda raspršilo je njegove, a i naše snove.

Osjetio je zdravstvene probleme, prvi simptomi su bili nagovještaj teške borbe. Nije njegova porodica gubila nadu ni kad su bili u Podgorici, a kasnije u Banjaluci, Beogradu, Italiji, uvijek je ostajala nada će Martin onakav spotista uspjeti da sve to prebrodi. I mi uvijek postavljali pitanje kako je, nadali se da će se vratiti i opet biti u košarkaškoj ekipi. Ipak sudbina je htjela da se snovi svih nas koji smo poznavali Martina rasprše i ostanemo bez ovog mladog čovjeka", kazao je Lakčević.

Sa komemoracije

Martin je stizao na sve strane. Bio je član KUD "Tekstilac", i mladi glumac nakon što je prošao čuvenu pozorišnu radionicu Nade Pavićević i Izeta Mulabegovića.

"Bio je human mladić koji je često sa svojim drugarima obilazio kao volonter lica sa posebnim potrebama u dnevnom centru TISA i Dom starih lica. 

Mogao bih nabrojati još dosta toga ali znamo da sve što kažem malo je za Martina uprakos njegovim 18 godina. Ostavio je trag u sportskom Bijelom Polju iako mlad, ostavio je trag da ga se svi mi u klubu sjećamo i da ga pominjemo. Svima nama je bila prava sreća što smo ga imali u klubu, zato veliki bol ostaje u srcima svih nas i njegove porodice što nas je ovako prerano napustio", kazao je Lakčević.

Martin Šćekić je sahranjen danas na groblju u Pripčićima.