Vlado kaže da je svoju djecu podiže sam i da im je on i otac i majka.

"Ali ko je taj koji može majku da zamijeni? Niko, i nikad je niko zamijenio nije. 2009. godine mi je preminula supruga, imala je samo 28 godina,i mnogo je voljela život. U KBC Podgorica je pošla da joj urade neku rutinsku operaciju, po riječima ljekara, bezazlenu. Ona nije tako mislila predosjećala je da se neće živa vratiti, pa je prvo pošla do prodavnice gdje je trgovala i molila prodavačice ako dođu njena djeca i budu nešto tražila, da im daju. Pošla je i do učitelja djevojčica koje su bile jedna u drugi, jedna u četvrti i jedna u šesti razred, da im kaže ih ne kažnjavaju ako ne budu nešto znali, jer su mali i neće imati ko da im pokaže.Nažalost, tako je i bilo, nije se živa vratila kući. Ja od tog dana nijesam imao više život, jer kako malom sinu od dvije godine objasniti gdje im je mama, kako ćerkama zamijeniti majku?", kazao je samohrani Nikšićanin.

Vlado dodaje i da mu je tašta pomagala koliko je mogla, jer je živjela u Srbiji.

"Živjela je posle ćerke dvije godine, žena se od tuge razboljela i umrla. Ja ostajem sam sa njih četvoro. Kako sam živ, i kako živim ja to riječima ne umijem da objasnim. Nijesam  imao nikakvih primanja, jer sam bio radnik Željezare i ostao sam bez posla. Od Centra za socijalno sam dobio socijalnu pomoć 185 eura. Od tog novca moja djeca imaju da jedu neko vrijeme, a onda su više gladni nego siti", pojašnjava Vlado.

Kaže da se obraćao na mnoge adrese tražeći neki posao, da radi samo jednu smjenu, jer nije imao gdje da ostavi djecu, ali nije uspio u tome.

"Radio sam dok sam mogao za dnevnice, ali ni to više ne mogu. Ubilo me je sve ovo, razbolio sam se dobio sam šećer i već sam u fazi da primam insulin. Nadam se da ću izdržati da bar jedno dijete dovem do svog parčeta hljeba, pa će oni jedno drugo pomagati", priča volonterima Banke hrane ovaj samohrani otac.

Najveća pomoć im je potrebna u hrani. 

"Garderobu djeci daju iz Crvenog krsta, naučili su na malo pa su zadovoljni sa svim. Komunalije ne plaćam, struja mi je gašena, prijave su na mene pisane, ali tu ne mogu ništa da uradim.Samo da imam da im hljeba  dam, ali ni to ne mogu. Najviše boli kad ujutro krenu u školu, nemam da im dam za užinu, gladni izlaze iz stana. Kad dođu kući čekaju ih pržene priganice...

Imam jednu komšinicu baku koja živi sama od penzije 200 eura  ona kad napravi pitu i donese, to je gozba.

Ali ja sam ponosni roditelj, jer moja djeca nikome ne govore da nemaju, mali krug njihovih drugara zna kako žive, kažu mi tata sramota nam da kažemo, pa kad oni jedu užinu mi kažemo doručkovali smo kući", kazao je Vlado.

On je zamolio sve dobre ljude, da mu pomognu da nahrani djecu.

Svi koji žele pomoći mogu dobiti od Banke hrane kontakt porodice na e [email protected], telefon 069 495 680, ili putem Facebooka.

Žiro račun za pomoć je kod Prve banke,na ime Vlado Kalezić 535-0100200065047-86