Transrodne osobe su sve one osobe čiji se rodni identitet, odnosno unutrašnji osjećaj roda ne podudara sa onim polom koji im je određen na rođenju. To znači da se mogu osjećati kao muškarci, žene, oboje, nekad kao muškarci, nekad kao žene ili nijedno od toga. Interpolne osobe su osobe koje svojim polnim i tjelesnim karakteristikama izlaze iz okvira tipičnih muških ili ženskih tijela. I kao takvi žive i u Crnoj Gori.

„Kad uzmemo u obzir da je pol kao kategorija nešto o čemu smo učeni u školama, naročito na časovima biologije, karakteristika na osnovu koje smo vaspitavani i na osnovu koje je cijelo naše odrastanje usmjereno, jasno je odakle polaze predrasude prema trans i inter osobama. Ovo nas dovodi do jedne od najvećih predrasuda kad su trans osobe u pitanju, a to je da su trans osobe one osobe koje su ili imaju namjeru da prilagode pol svom rodu kroz niz medicinskih intervencija. Važno je znati da ovo nije tačno, te da veliki broj trans osoba svoj rod doživljava nezavisno od modifikacije svog tijela. To znači da trans osoba može da prolazi kroz proces prilagođavanja pola u svim njegovim fazama: da pristupi uzimanju hormonske terapije i hirurškim intervencijama, ali i može da pristupi samo hormonskoj terapiji, samo nekim hirurškim intervencijama, ili da uopšte ne modifikuje svoje tijelo ni na jedan način.“ objašnjava sve razlike u toj zajednici Jovan Ulićević iz NVO Spektra, koja se bavi pravima i interpolnih osoba.

Jovan Ulićević

U ovom trenutku u Crnoj Gori, prema podacima Spektre, jedna osoba je završila proces prilagođavanja pola o trošku Fonda, sedam osoba je u različitim fazama procesa, dok dvije osobe čekaju da uđu u proces. Međutim, ono što je važno znati, napominje Ulićević, jeste da je ove osobe predstavljaju samo dio trans zajednice u kojoj postoji mnogo osoba sa različitim identitetima i iskustvima, od kojih veliki broj ne planira, ne želi ili nije u mogućnosti da prođe kroz proces prilagođavanja pola.

„U Crnoj Gori pravna legislativa koja reguliše ljudska prava trans osoba ne štiti trans osobe u potpunosti od diskriminacije, niti obezbjeđuje adekvatno rješenje svih problema sa kojima se susrijećemo. Ono na šta jesmo ponosni jeste napredak u zdravstvu, koji se pokazuje kroz sve više stručnjaka i stručnjakinja koji su spremni da se edukuju o afirmativnom radu sa trans osobama, te da pruže adekvatne zdravstvene usluge, kao i kroz pravo na pokrivanje 80% troškova procesa prilagođavanja pola iz budžeta Fonda za zdravstveno osiguranje.“ kaže Ulićević za Kodex.

Ono što jeste problematično, dodaje Ulićević, jeste činjenica da izostaje adekvatno procesuiranje krivičnih djela zločina iz mržnje po osnovi seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, a često izostaje i kvalifikovanje istih djela kao zločina iz mržnje, kao i jasno sankcionisanje govora mržnje, što još uvjek šalje poruku da je nasilje prihvatljivo. Dodatno, trans osobe nisu adekvatno prepoznate u pravnom sistemu, pa je za promjenu oznake pola i ličnih dokumenata neophodno obavljanje hirurških zahvata, što istovremeno znači i sterilizaciju osobe, a to samo po sebi predstavlja direktnu povredu naših ljudskih prava i kršenje i domaćih i međunarodnih akata.

„Naročito je u ovom pogledu značajna presuda Evropskog suda za ljudska prava iz aprila 2017 u kojoj je zaključeno da je bilo kakvo zahtijevanje od strane države da trans osobe pristupe medicinskim intervencijama koje dovode ili mogu dovesti do sterilizacije osobe (što uključuje i hormonsku terapiju) direktno kršenje naših ljudskih prava. Dodatno, institucije još uvjek ne pokazuju adekvatan senzibilitet prema trans osobama, pa smo u prošloj godini imali direktno kršenje ljudskih prava kroz odbijanje Ministarstva unutrašnjih poslova da trans ženi promijene lično ime u željeno ime, što je pravo garantovano Zakonom o ličnom imenu. Čak i nakon odluke Ombudsmana da je u konkretnom slučaju učinjena diskriminacija po osnovi rodnog identiteta i preporučeno da MUP ponudi mijenjanje ličnog imena u željeno ovoj osobi, ovakav iskorak se još nije desio.“konstatuje Ulićević.

Dodatno,kaže Ulićević, ljudska prava inter osoba su zadnja na agendi u javnom diskursu, pa smo došli do podatka da se u Kliničkom centru obavljaju operativni zahvati na interpolnim bebama, te se i sama djeca usmjeravaju u određeni pravac odrastanja, pri tome često živeći u strahu, sramu i skrivanju. Ono što je novitet jeste uvođenje „interseksualnih karakteristika“ kao osnova za zabranu diskriminacije, međutim još uvjek je i ovo mrtvo slovo na papiru, jer diskriminacija i narušavanje tjelesnog i identitetskog integriteta nastavljaju da se dešavaju bez adekvatne edukacije institucija.

„Navedeni problemi su samo neki od problema sa kojima se susrijeću transrodne i interpolne osobe u Crnoj Gori. Diskriminacija, nasilje, odbacivanje u porodici, školi, poslu i generalno u društvu su još uvjek nažalost česte pojave sa kojima se suočavamo. U cilju zagovaranja i promovisanja naših ljudskih prava, osnovana je i organizacija „Spektra“ koja između ostalih aktivnosti aktivno pruža podršku trans osobama, kroz grupu samopodrške, individualno savjetovanje, razne radionice i edukativne sadržaje. Sve osobe koje su transrodne, rodno varijantne, interpolne ili ih zanimaju odgovori na pitanja o rodu i polu, mogu nam se javiti.“ zaključuje Ulićević razgovor za Kodex.