Sveti mučenik Agapije i sedmorica s njim datum je na koji se crkva sjeća osmorice hriščanskih svetitelja koji su postradali u Kesariji za vrijeme vladavine cara Dioklecijana. Ostali sveci, sem Agapija, bili su još sasvim mladi ljudi, još uvijek nisu bili ni kršteni vodom, pa je njihovo krštenje bilo krvlju.

Tih sedmorica mladića gledali su kako svakodnevno muče hrišćane i kako oni herojski podnose te muke, te su i sami poželjeli da im se priključe. Vezali su sami sebi ruke i takvi došli pred kneza Urbana izjašnjavajući se kao hrišćani. Pridružio im se i Agapije i zbog svoje hrišćanske vjere svi su pogubljeni 303. godine.

Agapije je uzet kao primjer učitelja iskrenih emocija i njihove važnosti za svakog od nas.

Ljubav prema ma kome ili ma čemu, čak i prema samome sebi, može kod čovjeka vremenom ohladiti ili sasvim se izgubiti, pa i u mržnju se prevratiti. No ljubav čovjekova prema Bogu, jednom zadobijena i utvrđena, teško hladni, sem ako neko već ne siđe s pameti. U onom prvom slučaju čovjek umanjuje ili briše svoju ljubav ili zbog promjena u sebi ili zbog promjena u ljubavnim predmetima. U ovom drugom slučaju čovjek može da umanji svoju ljubav, prema Bogu, samo i jedino zbog promjena u sebi, a nikako zbog promjena u Bogu. Iz ljubavi su apostoli svršili svoju trku i iz ljubavi su mučenici prolili krv, samo da ne izgube Hrista.

Sve je to lepše i jasnije izrazio sv. Isak Sirin govoreći: „Ima ljubavi slične potoku od kiše, koji prestaje ubrzo po prestanku kiše. Ali ima ljubavi slične izvoru koji izbija iz zemlje, i koji nikad ne prestaje. Prva je ljubav čovječanska, a druga božanska. Da biste spoznali pravu ljubav važno je da danas odete u ckrvu i pomolite se Svetom Agapiju.

Zena Blic