Ali dječji strahovi su različiti.

"Oko 90 odsto mališana živi s jednim ili čak s nekoliko različitih strahova" kaže psiholog Dona Pinkus, specijalista za liječenje strahova. Na sreću, većina djece ih s godinama jednostavno preraste pa prestanu prije spavanja da provjeravaju da li se u ormaru skriva neko čudovište. Ali u onim “realnijim” im možete pomoći.

Ako se dijete izbezumi kada ugleda psa, a vi ga instinktivno prevedete na drugu stranu ulice - griješite.

Susret iskoristite kao priliku da demistifikujete izvor straha i smirenim glasom recite: “Pogledaj kako je psić sladak. Pitaćemo vlasnika da li smijemo da ga pomazimo da vidimo kako je meko i toplo njegovo krzno”.

Upoznavanjem se najbolje liječi nerazuman strah

Strah se najčešće rađa iz nesporazuma. Objasnite li djeci da pčelu ne zanimaju oni nego polen, strah od pčela će se smanjiti. Strah od zubara savladaće ako zajedno na JuTjubu odgledate video o pregledu zuba u ordinaciji.

S vremenom se mijenjaju i čudovišta

Strah je zaštitna emocija. Upravo stoga bebe plaču kada čuju glasne zvukove, a čim upoznaju majčino lice, plaše ih lica stranaca. Odrasli se boje prirodnih opasnosti iz okruženja - tame, oluje i grmljavine ili nekih životinja.

Strahovi su nasljedni, posebno tatini

Ako mama ugleda pauka i zavrišti, dijete može iznenada početi da osjeća strah od insekata, upozorava doktor Pinkut. Očevi imaju još snažniji uticaj na djecu. Očev strah od zubara najbolji je pokazatelj koliko će se djeca bojati.

Pretjerano saosjećanje može biti štetno

Izjave “Žao mi je, ali moraš na vakcinu” ili “Znam da te jako boli” su pogrešne. Radije smireno pokažite ljubav i recite: “Sve će brzo biti gotovo”, savjetuje pedijatar Roj Benarok.

b92