"Pozivam nadležne da ovo potvrde ili demantuju, ali karcinom dojke u Pljevljima ima epidemiloške razmjere. Samo u aprilu 11 žena izvršilo je operaciju u Beogradu. Uglavnom se operacije vrše u Beogradu i Podgorici. Ovo je tema o kojoj pljevaljska čaršija dadnima bruji, ali niko od nadležnih se nije oglasio. Pljevlja su mali grad i ovdje se skoro svi znaju između sebe, tako da se teško šta može sakriti", kazao je Mitrović.

Mitrović je pozvao Agenciju za zaštitu životne sredine da pod hitno izvše mjerenja radijacije na pojedinim mjestima u Pljevljima.

"Pitam nadžene državne organe, da li su nakon 2004. godine  u cilju otkrivanja, utvrđivanja opasnosti, obavještavanja i preduzimanja mjera zaštite od jonizujućeg zračenja vršena ispitivanja na: nivou spoljašnjeg zračenja, sadržaja radionuklida u vazduhu, čvrstim i tečnim padavinama, vodama u jezerima, rijeĉnoj vodi, zemljištu, vodi za piće, ljudskoj i stočnoj hrani, boravišnim prostorijama i u građevinskom materijalu. Takođe ono što je najbitnije da li Centar za ekotokskološka ispitivanja vrši kontrolu hrane, uvoznih a pogotovo poljoprivrednih proizvoda koji su proizvedeni na ovom području", naglasio je Mitrović.

On je istakao da sva dosadašnja ispitivanja pokazaju da je deponija Maljevac izuzetno opasna, jer je pepeo sam po sebi radioaktivan.

"Deponija predstavlja brdo koje sadrži dvanaest miliona kubnih metara šljake i pepela. Time zagađuje zemljište, podzemnim vodama zagadjuje nizvodno rijeke, a prašina sa deponije i pri najmanjem vjetru se diže i formira oblake prašine, pune radioaktivnih čestica koje zasipaju cijelo područje. Prilikom fizičko hemijskih analiza pepela i šljake, od strane CETI-a, pepeo je kategorizovan u kategoriju opasnog otpada zbog visoke pH vrijednosti i samog sadržaja. Međutim taj nekada opasni otpad je preko noći, nečijom odlukom, postao obični 
industrijski i bezopasni otpad. Iz postrojenja TE odvodi se pepeo i šljakla na deponiju Maljevac, koje prelaze preko toka rijeke Vežišnice i koji na sebi imaju otvore koje zaposleni po potrebi otvaraju i direktno u vodu rijeke, ispuštaju ogromne količine pepela i šljake. Voda iz deponije se direktno uliva  Paleški potok, koji se uliva u rijeku Vezišnicu koja je pritoka Ćehotine, a u toku sušnih perioda pH vode dostizao je vrijednost 12. Mnogi od nas znaju i reagovali su kada je rijeka bezbroj puta mijenjala boju, zbog ispuštanja tehnoloških voda bez ikakvog prečišćavanja ili tretmana. Prema zvaničnim podacima Ćehotina i Vezišnica nizvodno od Pljevalja su potpuno mrtve rijeke, najzagađenije u regionu", istakao je Mitrović.

On je kazao da situacija nije ništa bolja ni na deponiji Jagnjilo.

"Samo se pitam koji je to „blistavi“ um odredio da se tu pravi gradska deponija. Tokom grejne sezone, sav pepeo iz gradskih kotlarnica, i većih i manjih, deponuje se na Jagnjilu, pa osim toga što imamo stereo zračenje, sa Maljevca i Jagnjila, postoji velika vjerovatnoća da je voda i iz Breznice zagađena. Zašto niko nije uzeo za ozbiljno izjavu jednog od pokretača ekološke ideje u Crnoj Gori Dr Bogdana Lauševića od prije par godina da je moguće da podzemne vode iz Jagnjila dođu do izvorišta Breznice, koje se nalazi par stotina metara od deponije, jer  se radi o kraškom području skolonom poniranju podzenih voda. Znamo da se skoro polovina grada napaja za ovog izvorišta, neko direktno, a neko kroz prsten koji je povezao Pliješ i Breznicu. Takođe veliki broj ljudi svakodnevno sipa vodu sa česmi pored motela „Vodice“. Upravo zbog toga je neophodno izvršiti ispitivanja i vode za piće. U normalnim državama kada evidentirate toliki broj oboljenja u jednom malom gradu, pokrenula bi se državna mašinerija da ispita o čemu se radi. Međutim, ovdje su glavne teme izbori i borbe za fotelje, jer je politika u Crnoj Gori jedina profitabilna djelatnost. Neka nam odgovore i potraže uzroke zbog čega se povećao broj oboljelih od karcinoma debelog crijeva, štitne 
žlijezde, hormonskih poremećaja, karcinoma jednjaka i raznih drugih opasnih bolesti…

Mitrović je upozorio i štetnost na površinskog kopa u centru grada.

"Istina je da su sva fosilna goriva radioativna jer sadrže uranijum i torijum, ali sagorjevanjem fosilnih goriva, lignita, dolazi do oslobođenja otrovnih gasova, azot oksida i sumpor dioksida. Nakon što ti otrovi odu u atmosferu  mješaju se sa vodom i u vidu kisjelih kiša se vraćaju u zemljište, stoga je neophodno što prije ugalj izbaciti kako gorivo. Ukoliko pod hitno ne reaguje Agencija za zaštitu životne sredine i Centar za ekotoksikološka ispitivanja bićemo prinuđeni da angažujemo nezavisne istraživače iz inostaranstva koji će veoma rado 
izvršiti ova ispitivanja. Ne radimo mi ništa protiv Rudnika i TE Pljevlja ili protiv države, već želimo samo da se ispita radioaktivnost u Pljevljima jer je to jedan od mogućih uzroka epidemije karcinoma dojke koji je poprimio zabrinjavajuće razmjere, zaključio je Mitrović.