Ipak, tri godine nakon toga, kada se naknade više ne isplaćuju, mnoge od 20 hiljada žena se osjećaju prevareno, a nije mali broj onih koje jedva sastavljaju kraj s krajem, govore i same nekadašnje korisnice u svojim iskazima za agenciju Anadoliju.

Naknade za majke troje i više djece počele su da se isplaćuju 1. januara 2016. godine. Iznos naknada iznosio je 336 eura za majke koje su imale minimum 25 godina radnog staža, odnosno 192 eura za majke koje su na birou rada provele minimum 15 godina. Iako je zakon donešen glasovima opozicije, koju su tada podržale vladajuće partije SDP i Bošnjačka stranka, malo ko je očekivao da će se doživotno stečeno pravo, kako je bilo regulisano zakonom, kasnije i ukinuti. 

Protesti i štrajk glađu

Zbog teškoća po fiskalni sistem države Crne Gore, kako su tada govorili predstavnici vlasti, naknade su godinu dana nakon početka isplate umanjene na 264 eura, odnosno 144 eura. Tada su krenuli protesti korisnica ovih naknada, koje su tražile da iznos bude vraćen kao na početku primjene zakona. 

Ipak, protesti korisnica i štrajk glađu nisu urodili plodom, pa su naknade definitivno ukinute u junu prošle godine. Tako je više od 21.000 žena ostalo bez naknade. Među njima su majke koje su prije bile na Birou rada, majke koje su bile penzionerke, kao i žene koje su ostavile poslove i radna mjesta koja su imale, kako bi primale naknadu do kraja života. 

Brojni protesti i negodovanja uslijedili su nakon odluke o ukidanju. I tokom ove sedmice majke su se okupile pred Skupštinom Crne Gore i poručile po ko zna koji put da ne odustaju od naknada. 

Naknada bila jedini prihod

Sada, mnoge od žena koje su primale naknade poručuju da osjećaju gorčinu zbog toga jer su prevarene. Više hiljada njih je napustilo državne poslove kako bi primale naknadu, koja je ukinuta. 

Veselinka Stanojković u razgovoru za Anadoliju iz Danilovgrada, ističe da jedva preživljava nakon što joj je ukinuta naknada. 

"Bila sam na Birou rada, nakon toga sam radila u staračkom domu. Imam sedam članova porodice. Živimo s 23 eura, možete li to zamisliti. Moja djeca i ja idemo da sakupljamo da bi struju platili. Imam dijete koje je operisano. Kako god, mislim da ovo sve treba da se završi u našu korist. Mene od 55 godina su doveli na ulicu, da idem da čistim ulaze za tri eura. Šta da kupim za tri eura?“, priča Veselinka. 

Ovakvih svjedočanstava nije mali broj. Teško živi i porodica Branke Mrdak iz Bijelog Polja. 

"Teška je situacija. Muž mi nigdje ne radi i ovo mi je bio cijeli prihod. Školujemo djecu, putuju, 45 eura dajemo samo za karte. Teško je, preživljava se. Držimo nešto malo stoke i to je sve. Gledam kako da prodam kilo sira, kako bih održala djecu“, poručuje u razgovoru za AA Branka Mrdak iz Bijelog Polja. 

Branki naknada bila jedini prihod, foto:Anadolija

Žaliće se Sudu u Strazburu

Svoju priču za AA podijelila je i Ljiljana iz Podgorice. I za nju je naknada, kao i za mnoge, bila jedini izvor prihoda. 

"Bila sam na Birou rada 21 godinu. Nešto kratko sam radila i to sezonski. Osjećamo jako veliku nepravdu i jako se osjećamo ugroženo. Naknade su nam bile kao neki spas. U međuvremenu sam dobila kancerogeno oboljenje. Socijalna situacija je nikakva. Kako mogu da se osjećam ako mi je ukinuto jedino primanje koje sam imala? U mojoj porodici niko ne radi i ne mogu da budem dobro i da budem zdrava“, priča Ljiljana, sa suzama u očima. 

Foto:Anadolija

Na posljednjem okupljanju u Podgorici, koje je održano u srijedu, majke su poručile da će se žaliti i Sudu za ljudska prava u Strazburu. 

"Osjećam se grozno, da groznije biti ne može. Ali ići ćemo do Strazbura“, poručuje Branka Dabetić iz Berana za AA.