Slično je i u ostatku zainteresovanog regiona. Iako kod nas čuda traju tri dana ovo bugarsko jedva da se pretočilo u drugi. Razlog tome najbolje opisuju zapadni mediji. U medijima koji izlaze na teritoriji Evropske Unije slika samita u Sofiji bitno se razlikuje od one koja se servira Balkancima.

Londonski Gardijan o samitu u Sofiji piše kao o događaju koji je raspršio snove balkanskih država o skorom učlanjenju. Ne tako brzo, stoji u naslovu Gardijanovog izvještaja iz Sofije.

"Nastavite da čekate u redu, ali nemojte očekivati da se vrata uskoro otvore. To je bila poruka dostavljena balkanskim državama koje se nadaju da će se pridružiti EU. Balkanski lideri  pozvani su na samitu šefova država članica EU u Sofiji kao gest da se ponovo potvrdi njihov put ka članstvu u EU. Umjesto toga, primjetna je bila podjela među evropskim liderima  o tome da li bi blok mogao da se nosi sa daljim proširenjem u bliskoj budućnosti“, piše Gardijan.

Ako briselski zvaničnici i dalje imaju snage da šire optimizam u svojim izjavama kada je region Zapadnog Balkana u pitanju, lideri država članica teško se odlučuju da Balkanu daju bilo kakva obećanja a još manje datume do kada bi ih mogli ispuniti. Gardijan piše da je francuski predsjednik Emaluel Makron izrastao u najvećeg protivnika Evropskog širenja.

"Mislim da na bilo kakvo novo proširenje moramo gledati sa puno više pažnje i vrlo rigorozno", rekao je francuski predsjednik novinarima u Sofiji.

"Poslednjih 15 godina išli smo putem koji je oslabio Evropu tako što se sve vrijeme razmišljalo da je treba proširiti", jasno je svoje viđenje iznio Makron. Makron je još dodao i da će svaka nova članica morati da nečim doprinese Uniji, ako želi u njeno članstvo.

Balkanci sa druge strane, igraju na kartu da i drugi pokazuju interesovanje za njih i upozoravaju da neće vječno čekati na Uniju, piše Gardijan i to svoje tvrđenje ilustruje izjavom koji je za list par dana ranije dao crnogorski ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović.

“EU je svjesna da ima jake konkurente na Balkanu. U međunarodnim odnosima nema vakuma. Ako se neko izvuče ili ne želi da djeluje, neko drugi će“, rekao je  Darmanović. 

Međutim, piše Gardijan, zamor u proširenju i zabrinutost oko vladavine zakona i korupcije u balkanskim zemljama, znači da mnogi u EU osjećaju nelagodu zbog mogućnosti uvođenja novih članova, pogotovo u vrijeme kada se u bloku održava unutrašnja rasprava o tome kako da se Unija izbori sa urušavanjem demokratskih standarda u Poljskoj, Mađarskoj i Hrvatskoj.

Tu što Unija nije u stanju da se izbori sa Poljacima, Mađarima i Hrvatima i da ih privoli da se drže standarda i dogovora koji se postižu u Briselu, dovoljno je da ubije svaki apetit za učlanjenje novih zemalja sa istim problemima, piše Gardijan pozivajući se na neimenovanog EU dipolmatu koji radi u regionu. Uz to, dodaje Gardijan, zaustavljanje procesa evropskih integracija regiona bilo teško ponovo oživjeti.  

Umjesto proširenja pričalo se o ohrabrenju, piše Gardijan. O ohrabrenju Balkanskim zemljama i liderima da bi za sve bilo bolje kada bi radili zajedno. Zajednički bi, tvrde Evropljani, mnogo lakše i brže dosegli nivo reformi koji od njih Unija očekuje. Samo što to Unija očekuje od lidera koji se obračunavaju sa medijima i koji se često nalaze u centru različitih korupcionaških afera, piše Gardijan. 

Balkanski lideri su, piše Gardijan, spremni da se reformišu do nivoa do kog te reforme ne zadiru u njihove ključne interese. A to je očigledno postalo jasno i onima koji stvarno pitaju u Evropskoj Uniji.