Naučnike to dugo zbunjuje. Dok se velika većina organizama razvija sa malim mozgom ili čak i bez njega, ljudi su odlučili da djelimično žrtvuju tjelesni rast kako bi dobili više cerebralnog kapaciteta. Sada je napokon otkriveno zašto je to tako. 

Ljudski mozak, sugerišu naučnici, proširio se uglavnom kao odgovor na stres koji je našu vrstu u njenim počecima prisiljavao na inovativna rješenja u potrazi za hranom i skloništem i na prenošenje naučenih lekcija potomcima. 

Škotski naučnici su, u časopisu Nature, objavili rad koji je dovodi u pitanje popularnu teoriju da se ljudski misleći organ razvio pošto su društvene interakcije među ljudima postajale sve složenije. Oni misle da je zapravo suprotno. 

"Naši rezultati su intrigantni jer sugerišu da su neki aspekti složenijih društvenih odnosa vjerovatnije posljedica, a ne uzrok velikog mozga", rekao je jedan od autora istraživanja Mauricio Gonzales - Forero sa škotskog univerziteta Sent Endrijus. 

Foto: Ilustracija

"Njegova veličina je vjerovatno proizašla iz rješavanja problema na koje su ljudi nailazili u prirodi, a ne iz izgradnje društva", dodao je on. 

Mozak modernog čovjeka tri puta je veći od onog kojim se dičio majmunoliki predak čovjeka- australopitekus. 

Ali "hranjenje" tako velikog mozga ljude je koštalo sporog tjelesnog rasta u djetinjstvu. Ljudski potomci, naime, mnogo su duže zavisni od svojih roditelja i mnogo su ranjiviji nego što je to slučaj sa drugim životinjama.

Veza između veličine mozga i kulture 

Ranija istraživanja otkrila su vezu između veličine mozga vrsta i složenih socijalnih struktura, koje se opisuju i kao "kultura". Ali nijedna do sada nije uspjela da zaključi da li su ti činioci podstakli rast mozga ili su bili njihova posljedica. 

Škotski naučnici su razvili matematički model kojim su nastojali da utvrde imaju li ekološki i društveni problemi mjerljivi uticaj na razvoj mozga i ako imaju, koliko. 

Modeli "mozgova" bili su suočeni sa ekološkim izazovima, poput pronalaska lovine na teškom terenu i u lošim vremenskim uslovima, čuvanja hrane od kvarenja na vrućini ili skladištenja vode za vrijeme suše. 

Pred modele su bili postavljeni i razni društveni izazovi kako bi se ispitalo koliko saradnja i kompetitivnost utiču na razvoj mozga. 

Zanimljivo, saradnja je bila povezana sa smanjenjem veličine mozga, kažu naučnici, vjerovatno zato što su pojedinci mogli da se oslone na zajedničke resurse i da uštede energiju. 

"Po našim rezultatima, teški ekološki problemi izazivali su širenje mozga, a društveni zahtjevi nijesu", rekao je Gonzales - Forero. 

Ali budući da i druge vrste nailaze na izazove u prirodi, zašto je onda ljudski mozak jedini tako porastao? To je vjerovatno zbog kulture, odnosno sposobnosti da vještine nauče od drugih, umjesto da sve otkrivaju sami. 

"Zbog toga, naša studija sugeriše da je interakcija teških problema u prirodi i kulture zaslužna za ovakvu veličinu mozga", naglasio je Gonzales - Forero.

Izvor: Hina/N1