Skromnost je odlika velikih, onih koji se svijetu ne predstavljaju riječima, već djelima. Potvrdu toga smo našli u onome što je nagrađivani vajar Željko Reljić imao da kaže za Portal Analitika svojim šturim odgovorima „jer mu riječi nisu jača strana“ i, s druge strane, onim što je do sada stvorio.
Njegov prepoznatljiv, figuralni stil privukao je pažnju mnogih. Pa, ako i ne pratite crnogorsku likovnu scenu, sigurno vam je zapalo za oko neko od njegovih skulptura iz ciklusa „Djetinjstvo“. Razgovarali smo sa ovim darovitim umjetnikom nakon što je treći put u šest godina dobio nagradu „Lubarda – Stijović – Milunović“ za skulpturu. Kolege iz Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore ove godine su ga nagradile za „Ribu“ kojom, kako je kazao, počinje novi ciklus.
Njegov likovni izraz reprezentuje ga na pravi način: jasan je kao i njegov profesionalni put, determinisan željom da stalno stvara, istražuje i drugima otvara vidike. Upravo su te riječi ključne za sve što je Reljić do sada uradio i što namjerava da predstavi svijetu.
Ljepota u volumenu: Željko Reljić je rođen 1976. godine u Bazelu, u Švajcarskoj. U postojbini Crnoj Gori diplomirao je vajarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Pavla Pejovića, a zatim i magistrirao u klasi profesora Milivoja Babovića. Na pitanje što ga je to privuklo da vajarstvo postane i ostane profesija kojom se bavi - bez obzira na pravu „poplavu“ novih i komercijalnijih umjetničkih izraza - Reljić kaže:
- Oduvijek mi se činilo da je vajanje ona vrsta likovnog izražavanja koja sadrži i okuplja sve medije iz oblasti umjetnosti. To razmišljanje i način stvaranja u trodimenzionalnosti traži i liniju - crtež, i površinu, boju, pa i film, muziku... Sa svim tim elementima, tražim ljepotu u volumenu, kao i sklad u odnosu veličina. A upravo vajarstvo može najbolje da prevede u materijal ono što je u službi moje imaginacije.
Reljić je danas stručni saradnik na FDU, gdje generacijama budućih vajara pomaže u savladavanju vještina i potrazi za vlastitim umjetničkim izrazom. Razlika u interesovanju studenata za vajarstvo u vrijeme kada je on bio na njihovom mjestu, kaže, postoji, ali je ona posljedica tehničko-tehnološkog napretka, elektronskih medija i uređaja.
- Današnji student je bliži brojnim informacijama i tehnikama izražavanja. Svakako, to treba znati kanalisati, jednako usmjeriti i u istraživanju, i u radu studenta – objašnjava on.
(Izvor:Analitika)
