Bio je to razgovor o njenom djetinjstvu, uzrastanju talenta, urušavanju identiteta i konačnom stradanju, ali i o bendu, usponu i propasti jugoslovenske srednje klase, licu i naličju Beograda tih godina. Moderator večeri bio je Željko Milović.

Vesić, kao i Milović, bili su ne samo ljudi koji su pratili rok scenu toga doba na našim prostorima, već Margitini poznanici i saradnici. Autor knjige, koji slovi za jednog od najuticajnijih rok novinara Jugoslavije od 1980. do 1990. godine, napisao je roman kao istinu o njoj, jer „Magična ne zaslužuje laž“.

“Morao sam prvo da istražim šta se zaista desilo jer, malo je nevjerovatno, ali kad sam pročitao sve što je ikad objavljeno o bendu, našao sam gomilu netačnih podataka, nevjerovatnu količinu netačnih podataka. To je prvo trebalo ispraviti, pa onda usaglasiti sve pozitivne i negativne strane. Margita je imala svoje i svoje negativne trenutke. Trebalo je one pozitivne istaći, a one negativne objasniti ako je ikako moguće. Ono što je objavljivano prije mene je postavljalo pitanja. Ta najvažnija knjiga o Margiti, koja je izašla prije moje, „Osjećanja. O. Sjećanja“ Lidije Nikolić je postavila pedesetak pitanja , ali nije dala nijedan odgovor. Ja sam pokušao da dam odgovore i to je ključna razlika između onoga do sad i onoga sad. Kod Margite nije bilo nikakvih odgovora, samo pitanja. Bio sam siguran da su ti odgovori negdje oko nas, samo ih je trebalo posložiti. Isto sam tako ubijeđen da taj prokleti heroin kod nje nije bio uzrok nego posljedica, ali trebalo je to i dokazati”, objasnio je Vesić.

Na promociji je bilo riječi o najintimnijim patnjama i događajima koji su na Margitu imali razorno dejstvo, koji su je gurnuli u svijet droga već kao djevojčicu, koji su presudno usmjerili njenu budućnost ka propasti.

Djetinjstvo koje je provela u sjenci majke, koja je, kazalo se, imala neiskazivu potrebu da kontroliše Magi, bilo je već dovoljno mučno. U kombinaciji sa ogromni talentom koji je imala kao apsolutni sluhista, vidjelo se odmah da priča o njenom životu možda neće biti najsrećnija priča koja će se ispričati, ali hoće biti nesvakidašnja i neobična.

Kaže, Vesić, imala je takav sluh da joj je smetao klima uređaj, koji je mogla čuti iz susjednog stana, a koji je zujao van tonaliteta. Čula je sve. Bila je jedna od onih koji „žive pod stalnim pritiskom falša“. Danas Margita važi za simbol grupe EKV. Uz to bila je odličan arhitekta, i dio svoje karijere vezuje za Crnu Goru i Bar.

“Magin uopšte posljednji samostalni koncert sa projektom „Gradovi crvene noći“ bio je u Kotoru. Poslije je svirala na nekim koncertima klasične muzike sa još nekoliko drugih pijanista, ali njen posljednji koncert je zaista bio na crnogorskom primorju negdje u junu 2001. godine. Nismo uspjeli da utvrdimo tačan datum. Mislim da je značajno što smo večeras ovdje i zato što se ta njena, nažalost kratka, književna karijera, događala upravo u Baru, u tom udruženju koje se zvalo „Ars Antibari“ koje je objavilo nekoliko zbornika i u kojima je ona objavljivala svoje priče. Tako da jedan dio njene karijere se odvijao baš ovdje. Tako da sam ja izuzetno ponosan što smo večeras ovdje na Barskom ljetopisu“, dodao je Vesić.

“Magi – kao da je bila nekad“ izdala je IK „Laguna“ 2018. godine. Kritika ju je ocijenila kao „duboko čestitu knjigu koja pomjera granice i postavlja nove standarde, ne samo u ovdašnjoj rock-literaturi, nego i znatno šire i dalje od toga“. U svakom slučaju, riječ je o neobično iskrenom zapisu o biću koje talenta, stvaranja i stradanja.