Otkad se 1953. Edmund Hilari popeo na 8.848 metara visoki vrh Mont Everest- poznat kao Komolungma u Tibetu i Sagarmata u Nepalu - hiljade su nagrnule u pokušaju uspona na vrh.

Uz alpiniste koji u velikom broju slučajeva pokušavaju za sobom da ne ostave tragove, na krov svijeta počele su u organizaciji specijaliziranih agencija da pristižu turistički skupovi čiji članovi s mnogo novca pokušavaju da osiguraju svoje mjesto na vrhu. Ali ono što s njima ide prema gore, ne spušta se i dolje, što znači da na padinama planine ostaju tone smeća.

Kada turisti uklanjaju svoje visinske logore, za sobom ostavljaju šatore, slomljenu opremu, prazne boce s kiseonikom i prilične količine izmeta, prenosi Radio Sarajevo.

"To je odvratno, pravo ruglo", rekao je Šerpa Pemba Dorje. "Planina nosi tone otpada."

I Tibet i Nepal pokušavaju novim sistemima da doskoče tom problemu i da potaknu penjače da sa sobom odnesu otpad.

Nepal traži depozit od 4.000 dolara po timu koji se vraća ako svaki član donese sa sobom najmanje 8 kilograma smeća.

U Nepalu su se rezultati pokazali. Penjači su sa sobom vratili 25 tona smeća i 15 tona izmeta, ali to je samo mali dio otpada razasutog po planini. Problem je u tome što turisti, koji su već dali 100.000 dolara za treking, ne mare za taj relativno mali iznos depozita.

Po izvještaju iz 2016,  uklanjaja se 11.793 kilograma ljudskog izmeta svake godine, koji odlažu u jarke u obližnjem selu. To postaje noćna mora za stanovnike, pogotovo u vrijeme monsuna kada se sadržaj ispire u u njihovu rijeku.