Razloga za ukidanje najmanjih kovanica u eurima ima poprilično i na strani potrošača i na strani države.

Za ove druge, malim bakarnim novcem (zapravo nijesu bakrne, napravljene su od čelika a bakrom su samo presvučene), očigledan razlog je to što njihovo kovanje zajedno sa logističkim troškovima košta više nego što one vrijede, piše ljubljansko Delo.

Pored svega, one se ne koriste puno u upotrebi i često zapadaju u fioke. Italija je prošle godine odlučila da sa ovom godinom kovanice male vrijednosti više neće naručivati, a prošlog mjeseca je u opticaj poslala zadnje novčiće od jedan i dva centa koje je imala italijanska centralna banka.

Već nekoliko godina, u Italiji javno je objavljeno da kovanje kovanica za nekoliko centi nema smisla jer košta više od njihove vrijednosti. Koliko? Ne postoje zvanične brojke, a nezvanično u pojedinim medijima špekulisalo se prije par godina da kovanje kovanice od jednog centa, zajedno sa logističkim troškovima, košta četiri centa.

Odnos nije mnogo bolji sa novčićem od dva centa, gdje bi trošak trebao biti 5,2 centi. Takođe, novčić od 5 centi vrijedi manje od troškova kovanja i drugih povezanih troškova. U Italiji je trošak 5,7 centa po novčiću. U cijeloj eurozoni, razlika između troškova proizvodnje malih novčića i njihove vrijednosti, prema obračunima, premašila je dvije milijarde eura.

Prvi, koji su rekli da su kovani novčići od jedan i dva eurocenta besmisleni, bili su Finci (2002. godine) i Holanđani (2004. godine). Finci su se pobrinuli o tome još prije uvođenja eura, tako što su naredili maloprodavcima da zaokružuju cijene na pet centi, pa nisu naručili velike količine novčića od cent ili dva.

Investitor.me