U sektoru trgovine gdje radi oko 40 hiljada zaposlenih svega 10 odsto je sindikalno angažovano. Za kršenje brojnih osnovnih prava iz radnog odnosa kriva je i sindikalna neorganizovanost radnika, jer su u izuzetno malom procentu učlanjeni u neku od radničkih asocijacija.

“Radnici su skeptični u pogledu mogućnosti da im sindikat može konkretno pomoći, ali to je jedini način da se stane na put prekovremenom i neplaćenom radu bez slobodnih dana i godišnjih odmora. Svjedoci smo da se svakodnevno smanjuje obim radničkih prava tako što se, pod plaštom ukidanja “biznis barijera”, daju velika zakonska ovlašćenja vlasnicima kapitala. U takvom sistemu radnici svoje interese jedino mogu zaštiti udruživanjem i formiranjem jakih sindikata. Taj recept su najbolje primijenili radnici u skandinavskim zemljama, gdje se stopa sindikalizma kreće preko 80 odsto, zato oni imaju najveći stepen radničkih prava i najbolji standard u Evropi. To je ono što treba da nam bude uzor i čemu treba da teži radnička klasa u Crnoj Gori.” kaže za Kodex predsjednica Sindikata trgovine pri Uniji Slobodnih Sindikata Vesna Milonjić Aleksić.       

Eh, kad bi Crna Gora bila Skandinavija, gdje bi nam bio kraj. Crna Gora je raj za kapitaliste a za radnike… Prema podacima Monstata, radnici zaposleni u sektoru trgovine imaju najmanje plate u Crnoj Gori od svih ostalih sektora i svega dvije trećine državnog prosjeka.

U prva dva mjeseca ove godine prosjek plata u trgovini jedva je dostizao 350,00 eura (neto) dok je državni prosjek 510,00 eura. Često rade prekovremeno bez nadoknade i nemaju broj slobodnih dana koji im po zakonu pripada. Tako je to u kapitalizmu na crnogorski način.

“Činjenica je da nam je trebalo dosta vremena da shvatimo, ili bolje reći trebalo je prvo da okusimo, suštinu novog odnosa, koji prema radniku nema humanosti na svom putu do profita. Naši radnici su uljuljkani i očekivali su da će ih političari zaštiti od nus pojava kapitalizma, ali desilo se suprotno. Dok su, na jednoj strani, retorički “srcem i dušom” bili za radnike, političari su, na drugoj strani, gradili nehumani neoliberalni kapitalistički sistem u kojem su interesi radnika i njihovih porodica na zadnjem mjestu. Sve je podređeno intresima vlasnika kapitala.” kaže Vesna Milunić Aleksić za Kodex. 

Dakle, naučili smo da je političarima najpreči njihov interes, kapitalistima je najpreči njiihov interes a za interese radnika, makar u crnogorskim trgovinama, nema interesovanja… 90 odsto trgovačkih radnika i radnica je sindikalno neorganizovano, jer su u pitanju mali kolektivi kao što su samostalne trgovače radnje i mala i srednja preduzeća koji zapošljavaju manji broj radnika koji ne smiju da se sindikalno organizuju zbog velikog pritiska poslodavaca.

“To je razlog zbog čega se u toj djelatnosti drastično krše njihova prava na radnu nedjelju od 40 sati, sedmični i godišnji odmor, na slobodan dan u dane državnih i drugih praznika Iako je sprečavanje ili ometanje sindikalnog organizovanja i djelovanja krivično djelo za koje se po Krivičnom zakoniku izriče novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine, u praksi nema nijedne situacije da je neki poslodavac kažnjen zbog antisindikalne diskriminacije koju vrši prema radnicima ili sindikalnim aktivistima. Država treba da podstiče socijalni dijalog tako što će propisati stimulativne mjere za poslodavce koji njeguju socijalni dijalog, odnosno koji imaju sindikalno organizovane radnike i zaključene kolektivne ugovore kod poslodavca. Trenutno je stanje sasvim suprotno. To tumačim izuzetno niskim nivoom kulture socijalnog dijaloga i industrijskih odnosa kod poslodavaca.” kaže za Kodex Vesna Milonjić Aleksić.

Posebno je neprimjeren položaj zaposlenih trudnica, koje nemaju adekvatnu zaštitu kod poslodavca, kaže predsjednica Sindikata trgovine. Poslodavci često vrše pritisak na trudnice i porodilje kako bi potpisale raskid ugovora o radu. I inače nije rijetka praksa da se trudne žene otpuštaju ili da se radnicama prijeti otkazom ukoliko ostanu u drugom stanju. „Da li planirate da ostanete u drugom stanju i imate li djecu”, jedno je od gotovo redovnih pitanja koje poslodavci postavljaju ženama prilikom razgovora za posao.

“Neodgovorni poslodavci su pronašli dva načina kako da izbjegnu obavezu da radnika nakon dvije godine rada na određeno vrijeme prime za stalno. Prvi je da ga ponovo angažuju preko agencija za posredovanje. Drugi je da ga uslove da će sa njim zaključiti ugovor na neodređeno ako im prije toga potpiše sporazum o prestanku radnog odnosa koji poslodavac može aktivirati kada želi, bjanko sporazum.”kaže Vesna Milonjić Aleksić za Kodex.

Sve navedeno ne smeta crnogorskim vlasnicima lanaca trgovina da budu sponzori sportskih ekipa, da dobijaju nagrade za menadžere godine. Da pričaju o budućnosti kompanija koje zapošljavaju preko hiljadu radnika koji od prava imaju izgleda samo pravo da ćute.