Aćin je pripovjedač i esejista iz Srbije, kome je knjiga „Srodnici“ zapravo prvi romaneskni poduhvat. Riječ je o štivu čiji glavni junak, saznavši da priča o njegovom porijeklu vodi sve do dalekih Pirineja, zajedno sa sinovima odlazi na put do Španije.
To je početak uzbudljive pripovijesti o sklapanju porodičnog stabla, pronalaženju mapa i usmenih predanja koji su putokazi u traganju za nestalim precima. U zanimljivom kolopletu sižejnih tokova, motiva potrage, lutanja i spoznavanja, uobličenih kroz detektivske i elemente fantastične književnosti, ovaj roman je priča o dvostrukom traganju, ali je u izvjesnom smislu i „delo ljubavi“.
„Srodnici“ jesu roman koji ima dvije kičme. On jeste dvostruka potraga. Najprije je to bila potraga za nekim srodnicima, precima tog pripovijedača. Međutim, ta se potraga malo izobličila i otvorila ka drugoj strani. Na kraju to postaje i jedino potraga za izvjesnim fantomima. A „djelo ljubavi“ u kontekstu ovog romana odnosi se najgore na neku vrstu roditeljske ljubavi. Roman je i takav zato što ljubav nosi sa sobom svakojaka osjećanja. Jedno od dominantnih ovde je ono osjećanje kojim roman završava, a završava krikom samoće. To je usljed toga što ljubav ne može da dobije istinski, dalekosežan odgovor. Naravno, ljubav je i neka vrsta spasa iz samoće. Rekao bih da ljubav u sebi ima najviše različitih mogućnosti svog ispoljavanja, a mnogo njih ima u romanu, objasnio je Aćin.
Prateći priču romana, čitalac i sam postaje tragač, otkrivajući, između ostalog, da se ime naratora u „Srodnicima“ podudara sa imenom autora i niz drugih podudarnosti koji nedvosmisleno navode na zapitanost o prisustvu autobiografskih elemenata u romanu.
Vjerujem da u svakom romanu postoje autobiografski elementi pisca. Ovaj ne može biti autobiografija, jer u njemu ima suviše imaginacije i izmaštanih djelova, toliko toga što se može lako opipati, provjeriti i potvrditi kao istinito. Ali, postoji jedna mnogo dublja istina u svemu tome i u njoj se, pisac kao takav, javlja. Priznajem u svakom slučaju da ima i realnih elemenata koji se mogu vezati za mene kao pojedinca, kazao je autor.
Roman „Srodnici“ ušao je 2017. godine u najuži izbor za Ninovu nagradu. No, on je za Aćina, kako je kazao na promociji, već „neka vrsta samo lijepe uspomene“; najavljujući tako novo djelo na kom radi, koje će u izvjesnom smislu imati veze i sa Crnom Gorom.
Komentari