Ipak, juče su vrata muzeja otvorena za javnost. Doduše, ne ona glavna, ali se u muzej moglo ući s druge strane. Mogli su se fotografirati najvredniji eksponati, poput Hagade, te razni višestoljetni rukopisi.
Nema solucija
Brojnim novinarskim ekipama obratili su se Ibrahim Spahić, predsjednik Udruženja izdavača i knjižara BiH, Marica Filipović, zamjenica direktora Zemaljskog muzeja BiH, te Ismet Ovčina, direktor Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH, koji je poklonio nekoliko djela muzejskoj biblioteci.
- Poklonom iz NUBBiH-a muzejska biblioteka je znatno obogaćena. Još jednom želimo podsjetiti javnost u BiH, ali i u svijetu, da je Zemaljski muzej zatvoren. Na razne načine pokušavamo inicirati razgovore o konačnom rješenju statusa, ali još nema konkretnih solucija - kazala je Filipović.
Knjiga, pisana riječ, jedan od najznačajnijih simbola kulturne baštine, osnovno je svjedočanstvo vještina i znanja naroda u BiH, koje baštini upravo ova institucija.
Agonija traje
- Ovo nije GRAS. Gubicima koji su nastali devetodnevnim štrajkom mogla je dugoročno biti riješena nezavidna situacija Zemaljskog muzeja. Nije ovo ni priredba za novinare, ovo je iskreni apel kojim ćemo, nadam se, konačno skrenuti pažnju na katastrofalan status Muzeja. Biblioteka je samo jedan dio ovog dvorca historije i kulture - kazao je Spahić te poručio uposlenicima Muzeja da istraju u teškim vremenima.
Zanimljivo, direktora Muzeja Adnana Busuladžića, čijom je odlukom i zatvoren, juče nije bilo na ovom događaju. Susreli smo se s njima na jednom od sporednih izlaza. Otišao je, kako su nam rekli, na Filozofski fakultet, gdje je zaposlen kao predavač. Kasnije se na telefon nije javljao. Htjeli smo ga upitati nazire li se kraj agonije muzeja i šta znači njegovo ignorisanje
obilježavanja Svjetskog dana knjige u ustanovi čiji je prvi čovjek.
Učenici čiste botaničku baštu
U botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja učenici Mješovite srednje drvno-šumarske škole posljednjih dana uređuju veći dio bašte i svojim doprinosom pomažu u očuvanju endemskih vrsta biljaka. U vrijeme praktične nastave, u dogovoru s profesorima, provode nekoliko sati u bašti muzeja. Primjer za svaku pohvalu koji može poslužiti i ostalima. Ne treba novac baš za sve.
(Izvor:Avaz)
