"Crno igralište", koju je predstavio na Barskom ljetopisu, prva je Brkovićeva zbirka poezije, nakon one objavljene prije 17 godina – "Dvojenje".

U međuvremenu, objavio je nekolika romana i knjigu priča. Pauza koju je napravio u izdavanju poezije, smatra, i nije bila pauza u pravom smislu te riječi. Pjesnika koji vjeruje u presuđujuću moć stiha, poezija ne prestaje da preokupira nikada, pa ni onda kada stvaralačke potrebe pisca zadovoljavaju druge forme i žanrovi.

"Naprosto je to bio drugačiji ritam. Ja se držim stava da prozu pišem kad ja to hoću, a poeziju samo kad ona to hoće. Ja i dalje, očito, spadam u one pjesnike koji vjeruju u gotovo mističku auru poezije, budući da je to jedna od onih duhovnih disciplina koja predstavlja prostor samorefleksivnog jezika, onaj prostor u kom jezik sam sebe opservira i opaža. Čini mi se da je ona uvijek važna. Držim da ljudi imaju potrebu za poezijom, ali žive vrijeme u kome je ona potisnuta u neki drugi plan. Ali, pjesnici treba da rade svoje, pa će to vjerovatno jednom biti drugačije", kazao je Brković.

Nakon ovog poetskog poduhvata, Brković se vraća prozi, najavljujući novi roman do kraja ove godine, koji je trenutno njegova jedina stvaralačka preokupacija.