Mira Furlan: Ovo vrijeme nije za ljude kao ja
Mira Furlan

“Dok nas smrt ne rastavi”

Mira Furlan: Ovo vrijeme nije za ljude kao ja

Osjećam da ne pripadam ovom vremenu - rekla je Mira Furlan u razgovoru za “Blic” rađenom povodom premijere predstave “Dok nas smrt ne razdvoji”, njenog dramskog prvijenca čija je praizvjedba i premijera, u režiji Predraga Mikija Manojlovića, 25 aprila u Radionici integracije.

Komad sam napisala prije dosta godina - kaže proslavljena glumica na početku razgovora.

- Stajao je tako, u nekoj dimenziji izvan realnosti. Miki ga je pročitao kada smo zajedno snimali film sa Danisom Tanovićem. I sada sam zaista dirnuta činjenicom da se ovdje izvodi, ponosna i počastvovana.

Tri ženska i jedan muški lik a čini se da su zapravo najbitniji odnosi između njih?

-Komad je inspirisan mojom porodicom, tiče se mog odrastanja. Imala sam potrebu da zabilježim nešto što me napravilo u osobu kakva jesam.

A to je?

Svi mi nosimo neki pečat svoje porodice. Čovjek se na neki način uvijek vraća onome što je porodica utisnula u njega, što mu je dala.. Od toga ne možemo pobjeći.

 Komad je autobiografski?

- Ne ali jeste inspirisan i nekim autentičnim faktima i likovima.

Veoma važnu ulogu u komadu imaju emocije a one danas, što bi se reklo, nisu u modi, ne cijene se kao ni moral, empatija...

- Apsolutno. To je zapravo startomodan komad, možda i staromodan odnos prema životu. Staromodan je vrlo ružna riječ. Ali, osjećam da ne pripadam ovom vremenu u kom živimo. Ovo nije moje vrijeme.

Zašto? Kakvo je ovo vrijeme ?

- Vrijeme koje ne priznaje empatiju, koje smatra da je empatija slabost. Zapravo gotovo cijela naša civilizacija a pogotovo zemlja u kojoj živim, Amerika - mada, sada je u tom smislu Amerika svugdje, jer je uspjela da izveze svoj način života - obilježena je strašnim odsustvom empatije. Prezir prema emociji, prezir prema mekoći, prezir prema slabosti koja, htjeli ne htjeli, jeste dio našeg života. Djeca rastu bez zdravih repera i parametara. To mi se čini strahovitio opasnim. Druga strana te medalje, ako hoćete rezultat, jesu ti masakri, teroristički napadi koji se svakodnevno dešavaju.

Kažete da ste 1991, kada ste otišli i iz ove i iz one zemlje, dobili pismo jednog beograđanina u kome je izrazio nadu da ćete se vratiti u pozorišni život Beograda?

- To je istina. Kako se pomalo bavim pisanjem autobiografske knjige to pismo mi je nedavno došlo u ruke. Beograđanin je to pismo poslao na adresu JDP-a. Sama činjenica da sam opet tu jeste nešto što sam nazvala i nekom vrstom pobjede. A zapravo je jako tužno da je prošla 21 godina a da mene na ovim prostorima gotovo i nema. Sada, u ovoj formi ja se vraćam isključivo zbog Mikija...Dakle, ne oficijalno nego iz, kako smo ih malo prije nazvali, demode motiva.

Jeste poželjeli da igrate neki od likova?

- Postojala je i takva ideja ali mislim da je ovo čistije. Lično, zaista sam uzbuđena pred prvi susret sa predstavom.

(Izvor:Blic)