Ipak, jedino objektivno mjerilo koliko su te aktivnosti bile adekvatne, kazala je za Dnevne novine predsjednica Nacionalnog koordinacionog tijela u oblasti presađivanja organa i generalna direktorica Direktorata za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite i unapređenje ljudskih resursa u zdravstvu prof. dr Vesna Miranović, jeste podatak da smo za šest godina imali samo jednog kadaveričnog donora.

“To je alarm za uzbunu koji govori da se na podizanju svijesti mora raditi kontinuirano i sistematično, uz korištenje iskustava onih kojih su u tome uspješni. Podizanje svijesti je najteži dio posla, zato što je potrebno da u teškom trenutku doprete do nekog ko gubi bliskog srodnika i ukažete mu na značaj doniranja organa. Na ovu ciljnu grupu se ne djeluje u opisanom trenutku, već nnogo prije, tako da svijest bude zrela”, istakla je Miranović.

Iako se u Kliničkom centru Crne Gore dijagnostika moždane smrti radi od 2012. godine, kada je usvojen Pravilnik o moždanoj smrti i kada su definisani kriterijumi za njeno dokazivanje prema kojima, nakon dokazivanja moždane smrti, najuža porodica preminulog treba da da saglasnost za uzimanje djelova tijela, odnosno organa u svrhe donacije stopa odbijanja, kako kaže, je i dalje visoka.

“Stopa odbijanja najuže porodice na donaciju organa nakon moždane smrti je visoka, te nam treba cjeloviti, jezgorovit i sistematičan pristup, kako bi se povećala stopa pristanka. Potrebno je donaciji organa dati i humanu dimenziju, gdje bi se na konkretnim primjerima ljudi koji su dobili organe i nastavili da kvalitetno žive, ubijedili građani da se radi o efikasnom i očiglednom načinu za produženje i poboljšanje kvaliteta života ljudi koji su dobili organ”, naglasila je Miranović.

Stoga će, kako je najavila, zaštitna lica kampanje koja je u pripremi, biti upravo hrabri pojedinci koji su dali organ nekome ko nije član njihove porodice, ali i oni koji su organe dobili i nastavili da žive život dostojan čovjeka.

Na listi čekanja za transplantaciju bubrega, zavisno od trenutka, kako je rekla, nalazi se obično do 30 pacijenata, za transplantaciju jetre do 10, na listi čekanja za transplantaciju srca dva pacijenta, kazala je Miranović i dodala da je broj kandidata značajno veći.

Do sada su liste čekanja organa, kako je objasnila, vodili specijalisti odgovarajućih struka i njihovi konzilijumi u Kliničkom centru, koji prema medicinskim kriterijumima pacijente obrađuju za podobnost liječenja metodom transplantacije organa i stavljanje na listu čekanja onih pacijenata koji zadovoljavaju te kriterijume prema pravilima struke.

Ona je pojasnila da je broj pacijenata koji čekaju organ, odnosno nalaze se na listi čekanja živa materija pa se i taj broj stalno mijenja.

“Pacijenti zbog određenih medicinskih stanja mogu biti privremeno skinuti s liste do sanacije nekog medicinskog problema, koji ih recimo, privremeno čini neadekvatnim kandidatima za taj vid liječenja. Novi pacijenti se nakon obrade stavljaju na listu, a oni kod kojih se taj vid liječenja sprovede, skidaju se s liste” objasnila je Miranović.

Dnevne novine/CdM