Očigledno je da ta brzina i mnoštvo istorijskih trenutaka koje nikako da zaboravimo, uz ove naše koje živimo, paradoksalno ipak dovode do zaborava.

Ne zaboravljamo mi oko čega se raspravljamo ali zaboravljamo sve ostalo. Zaboravljamo ljude oko sebe, zaboravljamo spomenike, na primjer. Nekih se opet ponovo sjetimo…Crnu Goru je dugo okupirala priča o obelisku velikom vojvodi Mirku koji je ponovo postavljen na glavnom gradskom trgu u Podgorici, a koji je srušen po ujedinjenju. Dugo je taj spomenik imao obezbjeđenje zbog naših različitih tumačenja istorije.

Jedan sličan obelisk stajao je i na glavnom gradskom trgu na Cetinju. Njega su srušili okupatori u II Svjetskom ratu uz sadejstvo domaćih vlasti toga vremena. Na Ćipuru, ispred Biljarde, stajao je spomenik tridesetorici mladića poginulim u Božićnoj pobuni 1919. godine. Taj dio crnogorske istorije ponovo je aktuelan uz, naravno, dvije verzije interpretacije koje će svoju kulminaciju zasigurno imati početkom decembra, kada se datumski obilježava vijek od Podgoričke skupštine.

Tih trideset mladića poginuli su u sukobu sa ustanicima, tog Božića 1919. godine i zajedno smješteni u kosturnicu nad kojom se uzdizao spomenik. Danas je tu pješačka staza. Sva tridesetorica bili su većinom sa Cetinja i okoline a bilo ih je iz Kuča, Pipera, Lješanske nahije… Dakle, kao i ustanici sa druge strane sa kojima su u sukobu i poginuli.       

Neki istoričari karakterišu Božićnu po kao invaziju Italije čiju su podršku ustanici nesumnjivo imali, neki kao građanski sukob politički suprotstavljenih Crnogoraca, neki kao ustanak crnogorskog naroda protiv okupacije sopstvene države. Bilo kako bilo, to samo dokazuje puteve i stranputice istorije. One iste na kojima je kosturnica na cetinjskom trgu zaboravljena.

Doduše, istoričar Andrija Markuš, čije su ovo fotografije, uz njih navodi i da je cetinjska uprava obavještena o postojanju kosturnice ali da to nije zavrijedilo pažnju vlasti. Nekako, kad se istorijski putevi ne poklope, najlakše je otići u zaborav. Tako je saznanje o postojanju grobnice na dvorskom trgu na Cetinju vrlo rijetko među običnim svijetom. Iz tog takvog svijeta dolazila je pak velika većina onih sa obije strane nišana, tog Božića 1919. godine.

Rijetki su narodi koj toliko vole istoriju a da brzo zaboravljaju njene materijane tragove. Drugi narodi, koji sebe smatraju civilizovanim, već dug istorijski period ne ruše ni tuđe spomenike a kamoli svoje. Kosturnica iznad koje je danas pješačka staza krije trideset mladića koji su za života svi šetali tim istim trgom a većina ih je na njemu i odrasla. Istorija zna surovo da se poigra sa običnim ljudima. Posebno kada, kao ova naša, bude dinamična. Ali grobnicu, ma čija bila, ne treba prepuštati zaboravu…Na kraju krajeva, uredili smo i groblje njemačkim vojnicima iz II Svjetskog rata, da se za njih zna đe su. A nama izgleda, kako bude. A poučeni spomenikom velikom vojvodi Mirku, skoro nikako.