Smještena je sa djetetom u sobu gdje je tri dana provela na stolici i traženo joj je da pet dana čeka neurologa da pregleda bebu koja je imala napade koji izgledaju zastrašujuće. Reagovao je i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda.

Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda zatražila je od Kliničkog centra Crne Gore KCCG da njihovi zaposleni u budućem radu, u skladu sa Etičkim kodeksom, prema pacijentima postupaju profesionalno i konstruktivno, s dužnom pažnjom, poštovanjem, ljubaznošću i uvažavanjem, pokazujući zainteresovanost i strpljenje, naročito sa neukom strankom.

Ombudsman kaže da KCCG u izjašnjenju navodi da je dežurni pedijatar koji je primio dijete objasnio majci prirodu bolesti, ali da to majci “očigledno” nije bilo dovoljno, pa se stiče utisak da smatraju da je zainteresovanost majke za djetetovo zdravstveno stanje bila pretjerana.

Po mišljenju Zaštitnika, ovakav pristup zdravstvene ustanove nije u skladu da Etičkim kodeksom koji je Ministarstvo zdravlja dostavilo svim zdravstvenim ustanovama, propisuje da u vršenju poslova, u odnosu sa korisnicima usluga, zaposleni je dužan da postupa profesionalno i konstruktivno, pokazujući zainteresovanost i strpljenje, naročito u odnosu sa neukom strankom.

Prema izjavi majke, trećeg dana je napustila bolnicu i dijete povela kod drugog ljekara, koji ordinira u privatnoj ordinaciji, zbog nezadovoljstva odnosom bolničkog osoblja i nedostatkom informacija o zdravstvenom stanju djeteta.

Shodno Zakonu o pravima pacijenata, pacijent ima pravo da traži drugo stručno mišljenje o svom zdravstvenom stanju, u ovom slučaju roditelj imajući u vidu da je pacijent beba od 11 mjeseci.

“Majka se požalila da joj osoblje nije objasnilo zdravstvenu situaciju bebe, već je navedeno da će joj sve što treba objasniti neurolog. Kazala je da je sa bebom smještena u veoma maloj sobi sa krevecem za bebu i stolicom, da je dva dana i dvije noći provela stojeći nad djetetom jer nije bilo ležaja za nju kao pratioca, te da joj je bilo otežano da podoji dijete. Prilikom jedne od vizita ponovljeno joj je da će joj neurolog objasniti sve oko bolesti bebe, ali da je on na bolovanju, da ne znaju kad će se vratiti te da treba da sjedi i čeka. Majka je zbog toga na svoju odgovornost napustila bolnicu sa djetetom, bez ikakvog uputstva u vezi sa febrilnim napadima i odvela ga u privatnu kliniku gdje je beba dobila potrebnu terapiju, dok joj je KCCG izdao otpusnu listu tek nakon dva mjeseca”, navodi se u mišljenju ombudsmana.

Zaštitnik zapaža da Institut za bolesti djece KCCG u svom sastavu ima i odjeljenje za neurologiju za epileptologijom, međutim, prema izjašnjenju KCCG, ljekar neurolog ordinira samo petkom i predstavnici KCCG ističu da bi neurolog najvjerovatnije pogledao djevojčicu u petak, odnosno majka bi morala da čeka pet dana jer je u bolnicu došla u nedjelju.

“U izjašnjenju KCCG navedeno je da “komišioni” nijesu bolest već nezrelost mozga kod pojedine djece mlađe od šest godina, koja u skoku temperature reaguje grčevima, te da se u mnogim zemljama, dijete koje doživi febrilne konvulzije ne zadržava u bolnici. Kazali su i da je najgora stvar vezana za febrilne konvulzije to što napad izgleda zastrašujuće; da zbog te činjenice, a i zbog toga što roditelji najčešće direktno dovedu dijete koje ima napad u bolnicu, ono se hospitalizuje i liječi se uzrok povišene temperature čime se sprečava ponavljanje napada. Kazali su da je podnosiocu pritužbe dežurni pedijatar koji je primio dijete objasnio prirodu bolesti, ali da majci djeteta to očigledno nije bilo dovoljno”, piše u spisima zaštitnika.

U KCCG su naveli da je, pored tri dana, majka trebalo da sačeka još dva da bi bebu najvjerovatnije pregledao neurolog, ali da je ona na svoju ruku dijete izvela iz bolnice čime je preuzela odgovornost za zdravlje svoga djeteta.

Takođe su naveli da smještaj za pratioca ne podrazumijeva obavezno i krevet što je praksa većine bolnica u regionu i svijetu.

“U Institutu za bolesti djece nastoje da kad god mogu obezbijede krevet i za pratioca (majku ili oca djeteta), što je prvenstveno uslovljeno prostornim kapacitetima bolnice. Imaju nekoliko apartmana namijenjenih najtežim bolesnicima u kojima je predviđen i krevet za pratioca. U slučaju kada nije moguće obezbijediti krevet, roditelj provodi vrijeme na stolici kraj svog djeteta i tako je svuda u svijetu. Roditelj može u svakom trenutku, ukoliko se umori ili radi lične higijene, da obezbijedi za sebe zamjenu i da pođe kući radi svojih potreba. Zašto gospođa to nije učinila nije im poznato”, naveli su u KCCG, dodajući da su sa izdavanjem otpusne liste kasnili jer pojedini ljekari nijesu bili tu da stave potpis.

Izvor:Dan