Prema njihovim podacima od zemalja regiona, samo više alkohola od nas konzumiraju u Srbiji i to 9,1 litar godišnje po glavi stanovnika, piše Dan.

Na trećem mjestu u regionu po konzumaciji alkohola je Albanija, čiji građani u prosjeku godišnje popiju 4,5 litara, dok je pola litra manja potrošnja u Bosni i Hercegovini.

Najmanje u regionu piju Makedonci koji godišnje konzumiraju 1,1 litar alkoholnog pića.

Što se tiče svijeta rekorderi su u Litvaniji, gdje je potrošnja čak 15,2 litra po glavi stanovnika, a najmanje se pije u Tadžikistanu i to 0,3 litra.

Prema ocjeni psihijatra, doktorke Marine Roganović iz Specijalne bolnice za psihijatriju u Kotoru, u Crnoj Gori ima oko 30.000 alkoholičara, te samim tim alkoholizam pogađa i dodatnih oko 130.000 ljudi iz njihovog okruženja. Ona kaže da smo svjedoci raznih izmjena u našem društvu, kao što su migraciona kretanja, otežano funkcionisanje porodica, ekonomska kriza, otuđenje, pad zaposlenosti, a sve to ima uticaj na povećanje mentalnih poremećaja. Samim tim je povećana i zloupotreba alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci.

“Alkohol je u Crnoj Gori najčešće upotrebljavana supstanca, posebno među mladima. Oko 70 miliona ljudi u svijetu ima alkoholom izazvane poremećaje od čega 78 odsto nije liječeno. U Crnoj Gori postoji visoka tolerancija prema alkoholu, on je sastavni dio svakog porodičnog miljea. Alkoholičari se dugo podnose i u porodici i u društvu. Nezdrava alkoholičarska porodična sredina, bez vrednosnog sistema, rada i discipline, ne pruža djeci ljubav, toplinu i sigurnost. Djeca nemaju zdravu osobu u porodici za identifikaciju, često su i zlostavljana, uplašena, nesigurna, nepovjerljiva prema okolini, a svoje ponašanje formiraju po obrascu “sve što sam mrzio kod roditelja, usvojio sam”. Ulični idoli im postaju putokaz. To su djeca pod rizikom često postaju zavisnici. Konzumiranje alkohola je socijalno prihvatljivo ponašanje. Dio je nasleđa i nacionalne tradicije”, navodi Roganovićeva.

Ona ističe da postoji više faktora rizika za nastajanje bolesti zavisnosti. U društvene faktore spadaju ekonomska i društvena kriza i siromaštvo, društvena izolovanost i dezorganizacija zajednice, norme zajednice koje tolerišu upotrebu alkohola i droge i dostupnost alkohola i droge.

Porodični faktori su, kako kaže, pojava alkoholizma, nedostatak komunikacije među članovima porodice i roditelji koji koriste droge.

“Faktori rizika u samoj ličnosti su otuđenost ili nedisciplinovanost, nedruštveno ponašanje u ranoj adolescenciji, drugovi koji koriste droge i alkohol i tolerantni stavovi prema upotrebi alkohola i droga”,  navodi Roganovićeva.

Prema riječima Jovana Bulajića iz NVO Preporod, koja pruža servise podrške zavisnicima, bez potrebe da mjerimo veličinu problema zloupotrebe alkohola sa bilo kim, u Crnoj Gori je očigledno da zloupotreba alkohola kontinuirano raste i da su posledice lako vidljive.

Kako ističe, laka dostupnost alkohola, neraskidivost sa mnogim drugim socijalnim i zdravstvenim problemima, npr. nasiljem u porodici, brojem saobraćajnih nezgoda sa smrtnim ishodom, kriminalom, zavisnostima od drugih psihoaktivnih supstanci, razrušenim brakovima i cijelim porodicama, samo su neki od pokazatelja da je problem ogroman.