Iako su mnogi to nazvali „povratkom nakon devet godina pauze“, zapravo je riječ o kontinuiranom radu.
U razgovoru za Pobjedu, kako se to popularno kaže „osnivač“ i vokal sastava, Srđan Vukadinović, kazao je da je dinamika, odnosno čuvanje od zastoja (tako indikativnog pojma za ove prostore) ono što je u srži stvarnosti – pa i one njihove, Glembajevske.
Zanimljiv spoj
Nova numera je interesantan spoj poezije i muzike. Glembajevi su na ovaj način ovjekovječili stihove čuvenog nikšićkog pjesnika Vita Nikolića. Kako bi podrobnije objasnio poruku i motive, odnosno izvorište iz kojeg je ova numera potekla, Srđan Vukadinović je to uporedio sa „nadolazećom bujicom rijeke“, nakon čega je postavio možda i ključno pitanje – Šta će ostati nakon te bujice? Eto teme za razmišljanje.
Snimanje numere i spota, ovoga puta urađeno je na način nesvojstven Glembajevima, to jest, u sopstvenoj produkciji. I opet, kao i svaki put do sada, sve zvuči i izgleda jednostavno. U tome vjerovatno i leži sva ljepota njihovog izraza. Spot je prikazan na RTCG i TV Atlas i naišao je na odličan prijem kod publike željne dobrog zvuka. Uz članove benda (Srđan Vukadinović, Goran Vukadinović i Buba Bojić) u spotu se pojavljuju se i njihovi prijatelji među kojima je i podgorička legenda Dragan Šomi Roganović… Ovaj interesantni video zapis je i svojevrsni omaž nekim kultnim ličnostima, pa se između ostalih, u njemu mogu vidjeti fotografije Sonje Savić, Dina Dvornika, Neše Leptira, Džona Lenona, a tu je i nezaobilazna fotka glumca Pavla Vuisića kojem je Vito Nikolić posvetio pjesmu „Drumovi će poželjet’ ludaka“.
- Za spot ćemo iskoristiti nešto drugačiju frazeologiju, pa ćemo, onako kolokvijalno reći: bilo produkcijski, bilo umjetnički – ovoga u Crnoj Gori do sada nije bilo. Sve je to samo duševna reakcija na poeziju – kaže Srđan.
A, evo i o čemu je zapravo riječ.
Neizvjesni odgovori
Prva iskra je zapaljena u tenutku kada su do njegovih ruku ponovo došle izabrane pjesme Nikolića i Šantića. Izbor je, inače, napravio prijatelj ovih velikih pjesnika, dok je njegova veza sa Srđanom, za sada nebitna. Nakon toga preostalo je samo jedno, kazao nam je Srđan – pravac studio. Da li to znači da ćemo se uskoro radovati i njihovom novom albumu – odgovor nije izvjestan.
Na kraju razgovora pokušali smo saznati i da li će nova pjesma (ili album), za razliku od ostalih biti objavljena, a ne samo puštena u etar. Odgovor je opet blago iskakao van granica pitanja, pa će tako ostati izrečeno i zapisano, da je „zajedničarenje, a ne altruizam ono što je bitno“ i sve to dodaje Srđan i „po cijenu toga da mene nema“.
Shvatite to kako hoćete, ali jasnije ne može biti – u borbi nije bitan jedan, bitni su svi. Sve to je Srđan na kraju „začinio“ zaključkom, kojim ćemo i mi pokušati da poentiramo, a dobili smo ga kao odgovor na pitanje kuda zapravo idu svi ti Glembajevi. Naravno, u dobijenom odgovoru nadvija se jasna poruka upućena svima: Ispitivanje svijesti i savjesti – vjera, nada, ljubav.
Svi smo mi pomalo Glembajevi
Svi mi koji smo odrasli uz jugoslovenski new wave slušajući EKV, Partibrejkerse, Električni Orgazam i druge kultne bendove ponosili smo se (i dalje se ponosimo) što je Crna Gora podarila Gospodu Glembajeve jugoslovenskoj umjetničkoj zaostavštini.
Album „Stomak ringišpil“ je vjerovatno posljednji jugoslovenski new wave album, dok će se vrijednost remek-djela „Ozvučenije“ iz 2004. godine tek utemeljiti u narednim godinama.
Srđan Vukadinović je godinama, da ne kažemo decenijama, ispred vremena i kompletne (nazovi) scene, pa svi mi koji smo imali neposrednog dodira sa njegovim stvaralaštvom i uživali u njegovom društvu možemo samo da se osjećamo povlašćeno – jer smo sada svi po malo Glembajevi.
(Izvor:Pobjeda)
