Kako Pobjeda saznaje, Janku Vukadinoviću se na teret stavljaju četiri krivična djela, dok je njegov sugrađanin Marko Jovanović označen kao direktni počinilac zločina. Ostalih 17 osumnjičenih se terete između ostalog za stvaranje kriminalne organizacije, ali ne i za učešće u ubistvu.

Prema optužnici Specijalnog tužilaštva, devetnaest osoba su članovi kriminalne organizacije i svi su, kako istražitelji vjeruju, imali jasne i podijeljene uloge. Optužnicom su obuhvaćeni odbjegli Marko Jovanović, koji je prema prikupljenim dokazima direktni izvršilac likvidacije Šakovića i Jovanovića, braća Janko i Predrag Vukadinović, Dragoljub Ćetković, Kristina Brnović, Lidija Bulatović, Tomo Orović, Đurađ Lončar, Miloš Božović, Smail Lekić, Arnel Mandić, Radoš Popović, Lazar Raičević, Balša Todorović, Željko Đukić, Drago Vukčević, maloljetni A. D., Marko Rnković i Filip Sekulić. Grupa se tereti za stvaranje kriminalne organizacije, teško ubistvo, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, izazivanje opšte opasnosti i razbojništvo.

Janku Vukadinoviću se na teret stavlja da je stvorio kriminalnu organizaciju. Isto krivično djelo stavlja se na teret i Lidiji Bulatović, Đurađu Lončaru, Predragu Vukadinoviću i Dragoljubu Ćetkoviću, ali se njih četvoro ne terete i za učešće u ubistvu. Optužnicom se Janko Vukadinović, osim za stvaranje kriminalne organizacije, sumnjiči za teško ubistvo, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, produženo krivično djelo neovlašćena prozvodnja, držanje i stavljanje u promet droge.

Tomu Oroviću se na teret stavlja i krivično djelo razbojništvo, Smailu Lekiću nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, Arnelu Mandiću neovlašćeno držanje i stavljanje u promet droge. Za šverc droge terete se i Radoš Popović, Lazar Raičević, Balša Todorović, Aleksandar Dropo. Balši Todoroviću se na teret stavlja da je čuvao i dostavljao kriptovane telefone članovima organizacije.

Istraga ukazuje da je Janko Vukadinović tražio od brata Predraga da iznajmi rentakar vozilo koje je korišćeno u ubistvu i da mu nije saopštio zašto mu automobil treba. On je brata angažovao jer nije imao vozačku dozvolu. Kada je Predrag iznajmio vozilo, predao ga je bratu, a ovaj, kako se osnovano sumnja, osumnjičenom Jovanoviću. Optužnicom je navedeno da je Jovanović usmrtio Šakovića po nalogu osobe bliske škaljarskom klanu, a za likvidaciju mu je plaćeno 50.000 eura.

U optužnici je opisana i uloga Kristine Brnović i, prema prikupljenim rezultatima iz istrage, ona je, kako se vjeruje, iznajmila stan u kojem su se osumnjičeni sastajali, podijelili uloge i dogovorili detalje ubistva. Zadaci Lidije Bulatović i Toma Orovića, prema aktu Tužilaštva, bili su prenošenje poruka i praćenje članova suprotstavljenog škaljarskog klana.

Miloš Šaković, koji je bio blizak kavačkom klanu i slučajna žrtva Radivoje Jovanović ubijeni su 31. marta u centru Podgorice. Pet mjeseci kasnije, tačnije 17. avgusta uslijedilo je hapšenje devetočlane grupe, koja je prema stavu Tužilaštva, dio kriminalne organizacije. U aktu Tužilaštva navodi se da je ta desetočlana grupa planirala i „zastrašivanje, odnosno krivična djela protiv života i tijela, nanošenje tjelesnih povreda osobama koje su u sukobu sa kriminalnom organizacijom, bombaške napade.

Mjerama tajnog nadzora istražitelji su utvrdili da je osumnjičeni Janko Vukadinović davao instrukcije članovima kriminalne organizacije, po kojima su oni postupali.

On je, kako se navodi u aktu Tužilaštva, znao da je Jovanović počinio krivično djelo ubistvo, pa je pokušao da uklonio tragove iz vozila i da prikrije da je povezan sa njim.

U optužnici je navedeno ime svjedoka kojeg je kontaktirao i tražio da ne govori o poznanstvu s Jovanovićem. Između ostalog, tereti se da je davao instrukcije Marku Rnkoviću kako da otme hrvatskog državljanina. Rnković je, prema rezultatima iz istrage, na to pristao uz novčanu nadoknadu.