Kako kaže otac Gojko, Carigradska patrijaršija, koja je, po časti, ”prva među jednakim” pomjesnim crkvama Pravoslavlja, iz nekog razloga je uvažila inicijativu ukrajinskog državnog vrha i pokazala spremnost da radi na objedinjenju tamošnjih  raskolničkih crkvenih zajednica, ignorišući pri tom, kanonsku i izrazito većinsku Kijevsku mitropoliju Moskovske patrijaršije. Pored toga, kako objašnjava Perović, Carigradski patrijarh najavljuje da bi toj temi mogao da pristupi kao onaj koji presuđuje i konačno odlučuje, ne uzimajući u obzir mišljenje drugih crkava a najprije izbjegavajući stav legitimne i legalne pomjesne crkve na tom prostoru - Moskovske patrijaršije!

„Dakle, problem se profiliše bar na dva nivoa, prvi je pitanje mogu li se raskolničke crkvene zajednice, tek tako, prostom političkom voljom, uopšte dovoditi u ravan relevantnosti da se diskutuje o njihovom kanonskom status, a drugo je tema - može li Carigradski patrijarh, makar i imao počasni status Prvog jerarha u Vaseljeni, može li on prosto presuđivati u temama koje nijesu u nadležnosti njegove pomjesne Crkve?“objašnjava otac Gojko Perović.

Samo po sebi, kaže rektor cetinjske Bogoslovije, nije negativno što Vaseljenski patrijarh brine o tome da svi pravoslavci u Ukrajini žive u jedinstvu, i da se poništi negativni uticaj postojanja više različitih grupacija koje sebe zovu ”Ukrajinskom crkvom”. Čak je i prirodno, da u smislu ljubavi, brige i savjeta od njega potiču inicijative, predlozi, kako bi neka situacija mogla da se riješi.

“Recimo, bilo je lijepo čuti, prije 5 godina, na osvećenju Hrama u Podgorici, kako je Svjatješi patrijarh Vartolomej poručio ovdašnjim vlastima da je jedina kanonska Hristova Crkva i mjesto okupljanja svih pravoslavaca u Crnoj Gori - ona koja je oličena u Mitropoliji Crnogorsko-primorskoj. Hoću reći, puno znači njegov savjet i pouka,” kaže Perović. 

Međutim, dodaje Perović, bavljenje Crkvom u Ukrajini, mimo interesa Kijevske mitropolije, i komunikacija sa bivšim episkopom Ruske Pravoslavne Crkve Filaretom Denisenkom, uprkos protivljenju onih koji su takvog raščinili - to zaista stvara problem. Problem za pravoslavne hrišćane u Ukrajini jer se narušava tamošnji crkveni poredak, a u prvi plan se stavljaju interesi građanskih vlasti jedne sekularne države, sa upitnom, diskutabilnom crkvenošću njenih vođa.

"SPC ne staje ni na čiju stranu", Foto:Ilustracija

“A samim tim se pravi problem i na širem, vaseljenskom planu, jer se ovakvim postupanjem Carigrada prave presedani koji mogu da ohrabre druge političare sličnog profila, da se - iako nikad ne mogu računati na takvo ”partnerstvo” sa Carigradskom crkvom - zanose i maštaju u pravcu manipulacije crkvenim temama.” konstatuje rektor cetinjske Bogoslovije.

Srpska Pravoslavna Crkva, poručuje Perović, ne staje ni na čiju stranu, ni za ni protiv koga - jednako su joj dragi, i jadnako poštuje i Carigradskog patrijarha i njegovu istorijsku i liturgijsku ulogu u Pravoslavlju, kao i Moskovskog patrijarha i njegov značaj - najbrojnije pomjesne Crkve.

“Jednostavno naša Crkva poštuje principe i vjekovni kanonski poredak, i moli se Bogu, da to što sad prepoznajemo kao verbalnu ”najavu” i ”spremnost” - ne postane djelo i čin Crkve u Carigradu,”zaključuje za Kodex rektor cetinjske Bogoslovije Gojko Perović.