Odluka crnogorske Vlade da predloži zakonsko kažnjavanje onih koji ne poštuju državne simbole, što je javnost prevela na kažnjavanje onih koji ne stoje dok se izvodi himna, izazvala je buru polemika i pružila priliku svakom da iznese svoje mišljenje.

Kao i uvijek, ne postoji tema u Crnoj Gori koja nema svoje pro i kontra, pa ni ova. Ne ostavljaj me samog dok himna svira, naziv je kultne predstave Indexovog pozorišta, koji se može iskoristiti da se parafrazira šta građani misle o predlogu Vlade. Dovijaju se da daju što šaljiviji komentar na predložene kazne i do dvije hiljade eura, pitajući se kako će država doznati ako kojim slučajem u samoći odluče da presjede intoniranje himne.

Crnogorski političari jedva su dočekali da okrenu još jednu turu rasprava o himni. Da ponove već izrečene stavove o tekstu, kompoziciji, prihvatljivim im i neprihvatljivim strofama, iako poenta priče nije bila u tom šta političari misle. Poenta je trebala da bude da država privoli građane da se sa poštovanjem odnose prema njenim simbolima. I tu nema ništa sporno osim izabranog načina.

Himna vodi porijeklo iz grčkog jezika i značenje joj je hvalospjev. Dakle, laički rečeno, himna je pjesma pohvale jedne države i njenog naroda. Njom bi svaki narod trebalo da se hvali svojim dostignućima, svojom zemljom, svojom snagom...I tu je crnogorska Vlada napravila grešku. Sve ono što himna predstavlja i sve što su mislili postići ne postiže se kaznom.

Crnogorska Vlada predložila je zakonsko kažnjavanje onih koji ne poštuju državne simbole a simbol je nešto najopštije. Simbol je ono što može stajati umjesto nečega drugog i da ga tom prilikom prepoznatljivo reprezentuje. Dakle, crnogorski grb, zastava i himna kao simboli predstavljaju ne samo Crnu Goru kao državu već i sve one koji u njoj žive. Odnos simbola i onog što on predstavlja nije proizvoljan da bi se mogao ustrojiti zakonom, on je uslovljen unutrašnjom vezom.

Ta unutrašnja veza jeste onaj emocionalni naboj koji osjećate kada se svira vaša himna. Tu leži i istina onog beogdarskog dječaka da je himna pjesma uz koju sportisti plaču a ostali stoje. To je i odgovor djeteta na to kako se treba ponašati kada se svira bilo koja i bilo čija himna.

Sa druge strane  država je mogla razmisliti o uvođenju kazni za mnoga druga ponašanja u Crnoj Gori koja se kose sa vaspitanjem i nepoštovanjem države i njenih građana, a Crna Gora to smo mi. Bez nas Crna Gora ne bi postojala. Crna Gora bi mogla da uvede kazne za one koji uporno izbjegavaju da joj plate porez. To je mnogo veće nepoštovanje države nego ako neko ne ustane dok joj se svira himna, to je ustvari samo nevaspitanje. Crna Gora bi mogla da uvede kazne za mnoge stvari za koje je ih je već propisala a nikad sprovela nije. Kao recimo da kazni poslodavca koji goni radnika da radi na državne praznike. I oni su u neku ruku državni simboli.