Za one koji ne znaju, od 2008. do marta ove godine, odobreno je 68 projekata izgradnje malih hidroelektrana na 45 rječnih tokova u Crnoj Gori. 38 ih je odobreno putem javnih tendera, a 30 skraćenom procedurom, odnosno putem energetskih dozvola Ministarstva ekonomije.

Ipak, ako se izuzmu pokušaji pojedinaca i poneki novinski izvještaj sa protestnih skupova sa sjevera, gdje se nalazi velika većina tih riječnih tokova, u Podgorici koja diktira javno mnjenje, malo je koga doticala ova priča. Sve dok se ne dođe do Cijevne i izgradnje malih hidroelektrana ne u Crnoj Gori, već u Albaniji.

Iako su rijetki tv zapisi sa lokacija u Crnoj Gori na kojima se grade male hidroelektrane, crnogorske nacionalne televizije pohitale su u susjednu Albaniju da snime radove. I tamo im se dogodilo što se najčešće događa i na sjeveru Crne Gore, pod prijetnjom silom zabranjeno im je snimanje. Sada su na redu, nakon televizijskih emisija i političara i stručnjaka različitih profila koji su u njima gostovali, protesti za spas Cijevne.

Za one koji ne znaju, Cijevna je od Tirane daleko taman koliko i Komarnica od Podgorice. I to ne u smislu geografske razdaljine koliko u smislu zaborava. Crnogorski mediji su sa druge strane granice snimili odgovore zabrinutih i uplašenih mještana albanskih naselja uz Cijevnu koji bi se identično mogli prenijeti u Murino, Plav, Bijelo Polje, Kolašin...Što dokazuje da bez obzira na stvari koje ih razdvajaju ljude u suštini muče iste muke. Muke za koje Podgoričani nijesu ni znali niti su htjeli da znaju dok im se nije dogodila Cijevna.

Sad Cijevnu ne daju mnogi koji su navikli da na njoj traže spas od podgoričke žege. Sad su zabrinuti da će Cijevna završiti u cijevima, što bi za njih bilo ravno katastrofi. Sada su rijeku spremni da brane. Sad je muka zakucala na njihova vrata... A dok je kucala po Plužinama, Šavniku, Beranama, Andrijevici...nije im dramatično smetala, oni su imali gdje da provode vrele ljetnje dane. Čast izuzecima koji se već godinama donkihotovski bore sa malim hidroelektranama. 

Komarnica

Za one koji ne znaju,  krajem prošle godine  koncesionari malih hidroelektrana u Crnoj Gori osnovali su nevladino udruženje čiji su prioritetni ciljevi, kako je navedeno, potpuna otvorenost prema javnosti, zaštita ekoloških standarda i zajednički nastup pred nadležnim institucijama. U saopštenju Udruženja povodom osnivanja naveli su da su odlučili da pozitivnim i upornim pristupom pomognu u pravilnom informisanju javnosti, ali i o značaju proizvodnje ovog vida energije. To im je bilo i zadnje obraćanje javnosti, odlučili su da mudro ćute. Kao što je do Cijevne ćutala i skoro sva crnogorska javnost.

Zato nije zgoreg pitati...Jeste li čuli za Bistricu, Šekularsku, Babinopoljsku, Grlju, Bjelojevićku, Crnju, Zaslapnicu, Vrbnicu, Tušinju, Komarnicu, Komaraču, Murinsku, Trepačku, Raštak, Vrelo... Jeste li čuli i za jednu od ovih rijeka ili ste čuli samo za Cijevnu? Jer na svakoj od ovih rijeka, i ne samo njima, u Crnoj Gori se izgrađene, grade se ili se planira gradnja malih hidro elektrana. Pa ipak, sudbina ni jedne nije odjeknula u javnosti kao planirana sudbina Cijevne...