Iako su obučeni za posao koji obavljaju i posjeduju najsavremeniju opremu koje naše podneblje zahtijeva, rizik uvijek postoji. Ipak, oni ga hrabro prihvataju jer im je najvažnije da su građani Crne Gore bezbjedni. Oni su im na prvom mjestu, pa tek onda lična bezbjednost.

Bivši rukovodilac Grupe za antiterorističke preglede Uprave policije, Mileta Mihailović za 16 godina deaktivirao je više od 50 eksplozivnih naprava. Zbog svog iskustva i obuka koje je prošao, kao i velikog broja eksplozivnih naprava koje je deaktivirao, može se slobodno reći da je Mihailović ekspert u ovoj oblasti.

“Naprava koja je u sebi sadržala najveću količinu eksploziva, a koju je naš tim deaktivirao bila je prošle godine postavljena u Beranama. Imala je 1,8 kilograma eksploziva TNT”, navodi on u razgovoru za Pobjedu.

Mihailović je ispričao šta je sve potrebno da se uradi kako bi se jedna eksplozivna naprava uklonila, odnosno propisno deaktivirala.

“S obzirom na to da se radi o eksplozivnim napravama koje mogu izazvati požare i povrjeđivanje ljudi, obavezno je da se obezbijedi lokacija i preduzmu mjere za smanjenje materijalne štete i neutralisanja opasnosti po život građana. To, prije svega, znači da se „očisti“ prostor, odnosno da se svi građani udalje na bezbjednu razdaljinu. Ako je količina eksploziva u improvizovanoj eksplozivnoj napravi veća, lice mjesta se mora obezbijediti u širem radijusu. To je osnovni parametar i primjenjuje se u većini slučajeva. U blizini lica mjesta potrebno je da budu i ekipa hitne pomoći, ako dođe do povrjeđivanja, kao i vatrogasna jedinica sa vozilom za intervenciju u slučaju požara.

Kada izađemo na intervenciju informišemo se detaljno od kolega koji su već tu, učestvuju u obezbjeđenju lica mjesta i prikupljaju informacije i podatke o predmetnom događaju, o kakvoj se napravi radi, da li su je vidjeli i gdje se nalazi, kako izgleda i ko su potencijalni oštećeni i saznajemo sve informacije koje su bitne za nas”, objašnjava Mihailović. za Pobjedu.

Prema njegovim riječima, nakon toga se uz dogovor i konsultacije unutar Grupe za ATP određuje jedan službenik koji će obući zaštitno odijelo i prići eksplozivnoj napravi.

“Pravilo je da jedan od kolega ide ka napravi, kako bi se, u slučaju da dođe do eksplozije, smanjio rizik i posljedice koje bi mogle da nastupe po život i tijelo drugih službenika Grupe. Obavljajući ovaj posao jedan kolega je prije 17 godina stradao, dok je drugi povrijeđen”, navodi Mihailović.

On objašnjava da se za deaktiviranje koristi dosta opreme, i to oprema za otkrivanje upaljačko-inicijalnog dijela eksplozivne naprave, oprema za detekciju i identifikaciju i specijalistička i zaštitna oprema.

“Rendgenske uređaje koristimo da bi vidjeli šta se nalazi u unutrašnjosti sumnjivog predmeta i identifikovali sve djelove od kojih se sastoji jedna improvizovana eksplozivna naprava. To nam pomaže da shvatimo način aktiviranja i osmislimo taktiku i postupke deaktiviranja”, objašnjava Mihailović.

Kako dodaje, postoji bezbroj načina na koji se eksplozivna naprava može aktivirati-mobilni telefon, barutni upaljači, upaljači na potez, nagaz, otpust, zvuk, senzore…

“Jedan pogrešan potez je dovoljan. Službenici ove grupe mogu ručno da deaktiviraju eksplozivnu napravu i pomoću vodenog topa, a način deaktiviranja zavisi od procjene rizika”, objašnjava Mihailović i dodaje da to zavisi od slučaja do slučaja i da to procjenjuje izvršilac koji je prišao napravi.

Službenici Grupe za antiterorističke preglede su se obučavali u Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskoj, na FBI akademiji „ILEA“.

“Tamo su stekli znanja iz oblasti deaktiviranja i rada sa improvizovanim eksplozivnim napravama, ali imamo određeni specifikum koji se odnosi na naše znanje i lično iskustvo koje koristimo prilikom rada. Imamo i jaku dobru saradnju sa Ambasadom SADa u Podgorici, koja nam nesebično pomaže u edukaciji i tehničkom opremanju”, kazao je Mihailović.