Pravoslavna crkva proslavlja Svetog Andreja Prvozvanog, prvog sljedbenika i prvog apostola Hristovog, koji je stradao na krstu zbog odanosti novozavetnoj vjeri.

Sveti Andrej, prvi Hristov apostol (prvozvani) je i apstol Carigrada i Rusije, a bio je i patron Ruskog carstva i doma Romanovih. Prema predanju, sveti Andrej je bio stariji brat apostola Petra i učenik svetog Jovana Krstitelja, a Jevanđelje je propovijedao u Vizantiji i Trakiji, u dunavskim zemljama, a potom u Rusiji i oko Crnog mora, u Epiru, Grčkoj i Peloponezu, gdje je stradao.

Iako razapet, sa krsta se obraćao okupljenom narodu, propovijedao hrišćanstvo i molio se Bogu sve do smrti.

Sveti Andrej se smatra zaštitnikom velikih životinja. Sa njima razgovara, a one su mu pokorne. Nekada su Romi mečkari slavili Andrijevdan, vjerujući da ovaj svetac kroti medvede kao pse, a da svetom putuje jašući na ovoj zvijeri.

Uoči Andrejevog dana, kuva se kukuruz za medvede ili poseban kolač - mečkina pobojnica, kojim se zavezivala čeljust medvedu, da ne kolje stoku. U istočnoj Srbiji dan Svetog Andreje naziva se - Mečkin dan.

U krajevima gdje ima medveda, uoči ovog dana, kuvao se kukuruz "za medvede", koji se ostavlja da prenoći na krovu, pa ako ga "mečke ne izjedu", onda ga ukućani pojedu ujutru.

Po planinskim selima pravili su "mečkin kolač" - mečkina pobojnica, koji deca rano odnesu na "mečkina mjesta", da medvedi ne kolju stoku. Vjeruje se da na taj dan medvedi ne čine štetu i ne diraju ljude, zato tada ne valja ići u lov na njih.

U pojedinim krajevima vodeničari su skupljali priloge u brašnu, od koga je pravljen "hljeb za mečku", koji navodno ostaje svjež godinu dana.

Andrijevdan proslavlja i srpski kraljevski dvor Karađorđević.

Ranije se svetkovala i kao narodni praznik, jer je za vrijeme Karađorđa na taj dan Beograd oslobođen od Turaka.