Naime, još početkom 20. vijeka u gradskim sredinama u Srbiji ustalio se običaj da se djeca daruju o svetom Nikoli, pa su uoči praznika ostavljala u prozor dobro očišćene cipele, a ujutro nalazila poklone. Vjerovalo se da ih je Sveti Nikola darivao.

Svetog Nikolaja Čudotvorca narod je još za života proglasio svetiteljem. Bio je milosrdan i skroman, veliki borac za pravdu i istinoljubiv.

Prvi zapisi o episkopu i dobročinitelju poreklom iz Male Azije, Svetom Nikoli, potiču iz četvrtog vijeka nove ere. Od ovog sveštenog lica, poznatog po humanosti, nastale su mnoge legende i priče o današnjem Djeda Mrazu.

Posebno je bio naklonjen djeci, a zabilježeno je da je pomogao trima djevojčicama kako bi ih zaštitio od prostitucije. Legenda kaže da je tri večeri zaredom prolazio pored njihove kuće i kroz prozor ubacivao vrećice sa novcem, ne bi li im poklonio dovoljno novca kako bi preživjele bez prostituisanja.

Upravo tako nastao je i običaj koji stes inoć trebali ispoštovati.

Postoje i vjerovanja da na Nikoljdan nerotkinje traba de se mole Svetom Nikoli, a ponegdje je i zabranjeno obavljanje takozvanih ženskih ručnih radova.

Osim što se praznuje kao najveće krsno ime, Sveti Nikolaj Čudotvorac takođe je esnafska slava, odnosno zaštitnik zanata lađara, splavara, ribara i vodeničara. Zbog toga se još naziva vodena slava. Takođe se u narodu smatra da je zaštitnik putnika i sirotinje.