On je istakao da očekuje da će poslanici i poslanice svoj posao uraditi „kako treba“.

„Očekujemo da će poslanice i poslanici glasati za taj Zakon i pokazati da jednako zastupaju ljudska prava svih osoba koje žive u Crnoj Gori“, poručio je Kalezić za Pr Centar.

Usvajanje Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola omogućilo bi da, kako je kazao, LGBTIQ osobe dobiju osnovna ljudska prava, koja nemaju a koja im, kako je istakao, pripadaju.

„Konkretno su u pitanju osnovna prava koja dvoje ljudi, koji dijele život, moraju da imaju. To su prava na zdravstveno osiguranje, socijalno osiguranje, nasljeđivanje i ostala prava koja olakšavaju život ljudima, koji žive u zajednici“, pojasnio je Kalezić.

Prema njegovim riječima, ljudi iz LGBT zajednice u Crnoj Gori su uzbuđeni, jer je Vlada utvrdila predlog Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola.

„Mnogo parova je već u razgovorima o sklapanju partnerstva, nakon usvajanja Zakona. Ljudi se polako spremaju i iščekuju. Ali i dalje postoji neka vrsta nesigurnosti, hoće li biti ili neće. Ali mi vjerujemo da hoće i vjerujemo da ćemo na proljeće moći svi zajedno da se okupimo i proslavimo taj istorijski korak za LGBT zajednicu u Crnoj Gori“, rekao je Kalezić.

Usvajanje Zakona ne bi, kako smatra, bio veliki korak samo za LGBT zajednicu, već i za sve ljude u državi, jer će „to definitivno biti veliki iskorak u ukupnom poštovanju ljudskih prava i sloboda“.

Kalezić je podsjetio da je 16. maja 2013. godine Kvir Montenegro, počinjući rad, prezentovao inicijativu za kreiranje i usvajanje Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola.

„Ta inicijativa je imala 236 potpisa. Tada je ta inicijativa bila potpuno ignorisana. Nikada nam niko od institucija, kojima je inicijativa upućena, nije odgovorio. Danas, skoro šest godina kasnije mi imamo situaciju da je Predlog zakona utvrđen pred Vladom i da će uskoro biti pred poslanicima i poslanicama u crnogorskom parlamentu. To je veliki napredak za tako kratko vrijeme“, rekao je Kalezić.

On je kazao da je prvi Montenegro prajd, koji je organizovan 2013. godine, obilježio „mali rat na ulicama“.

„To je bilo na prvom Prajdu, a posljednji, šesti, je protekao sa jako malo policijskog obezbjeđenja. Zadnjih pet prajdova je proteklo mirno. Kada je Kvir Montenegro osnovan, mi smo bili mnogo manja grupa LGBT osoba, nego što smo danas. Nije bilo medijski vidljivih trans osoba, a sada imamo jako puno trans soba, koje su vidljive i žive slobodno. Imamo i trans organizaciju i pokret se razvija“, naveo je Kalezić.

Prema njegovim riječima, LGBT osobe u Crnoj Gori žive sve slobodnije i ta sloboda se, kako je kazao, polako iz Podgorice kao centra počinje širiti na ostale gradove.
„Naravno, ne možemo govoriti da većina LGBT osoba živi slobodno. I dalje je to mali broj, ali se stvari polako pomjeraju. Aktivnosti su, prije pet godina, bile fokusirane samo na Podgoricu. Sada je situacija drugačija i aktivnosti se polako decentralizuju na ostale gradove. Tako ćemo uskoro imati usvajanje lokalnih akcionih planova za LGBT osobe u pet crnogorskih opština“, kazao je Kalezić.

On je rekao da je urađeno dosta, ali da mnogo posla predstoji, jer LGBT osobe žive u svakom gradu i selu i „mi moramo da se, zajedno sa svima koji su uključeni u ovaj posao, postaramo da ljudi budu slobodni u svakom trenutku, na svakom mjestu“. 

Kalezić je rekao da se uveliko sprema sedmi Montenegro prajd.

„Kad zavšimo jedan, odmah prelazimo na pripremu sljedećeg, jer je to posao koji zahtjeva puno stvari i višemjesečnu pripremu. Organizacioni odbor još nije formiran, a on donosi odluke koje se tiču toga na koji način će biti organizovan Prajd, gdje, kako, kada. Montenegro prajd se dešava u Podgorici. Vjerovatno će u jednom trenutku biti inicijativa za druge gradove, ali ne znamo kada i u kojim lokalnim zajednicama će to biti“, rekao je Kalezić.

Onima koji imaju predrasude prema LGBT zajednici, Kalezić je poručio da „nam daju šansu, da vide da smo ljudi kao svi ostali i da mnoge stvari koje se pričaju o nama nemaju veze sa istinom“.

„LGBT osobama želim da ovu godinu provedemo tako što ćemo da živimo slobodnije, da se malo više svi ohrabrimo, zato što smo svi, sigurno, okruženi ljudima koji će da nas vole takve kakvi jesmo. Život koji se živi, a nije slobodan, pitanje je koliko je život. Ne postoji razlog da živimo neslobodno i ne postoji strah koji smije ili treba u tome da nas spriječi“, poručio je Kalezić.