Ove godine, Audiard se ponovo zainteresovao za slikanje ekstrema. Donosi priču o emocionalno hendikepiranom muškarcu i fizički hendikepiranoj ženi koji u najtežim trenucima svojih života pokušavaju naći izlaz jedno u drugom. Njegova priča bez iluzija, bez sentimentalnosti i saosjećanja je jedna od uvjerljivijih modernih bajki, koja izuzetno uspješno raskida konvencije „tradicionalne“ romanse.
„Heroj“ i djevojka
Ali (Natthias Schoenaerts) je u kasnim dvadesetim. Nezaposlen je, ima malog sina i živi kao podstanar. Ali od malena sanja o karijeri kik-boksera i ne želi da odustane od svoje želje uprkos tome što ga život nosi u suprotnom pravcu. Uspijeva da se zaposli kao izbacivač u jednom klubu. Jedne večeri spasava djevojku od nasrtljivog mladića. Stephanie (Marion Cotillard) je povrijeđena, pa je Ali prati kući.
Prva konvencija nestaje još tokom njihovog prvog susreta. Nema ljubavi na prvi pogled, nježnog heroja i bespomoćne djevojke. Ali je spašava jer posjeduje neku vrstu životinjskog instinkta, a ne zbog toga jer je pažljivi heroj. Stephanie vrlo dobro zna da brine o sebi. Ipak, dozvoljava da bude spašena jer uživa u pažnji koju joj pridaju muškarci. Istog trenutka kada shvata da je Ali samo gomila mišića bez ikakve emocije i želje da je ima, Stephanie ga odbacuje. Narednog dana se vraća svakodnevnim obavezama i naizgled potpuno zaboravlja na svog spasioca.
Stephanie radi u vodenom parku kao dreser kitova. Jednog dana na poslu doživljava stravičnu nesreću. Budi se u bolnici nakon teške operacije i shvata da su joj obje noge amputirane. Čitav svijet joj se urušava. Zatvara se među četiri zida, odbija ljude od sebe i potpuno se predaje depresiji. Slika njenog amputiranog duha hiljadu puta je tužnija od slike njenog oskaćenog tijela. Stanje dodatno pogoršavaju ljudi puni razumijevanja i saosjećanja koji se vrzmaju oko nje dok Stephanie samo želi da je ostave na miru. Jedne večeri Stephanie zove jedinu osobu koju poznaje, koja će je gledati hladno i bez sažaljenja. Ali se vraća u njen život i ne sluteći šta će to značiti za oboje.
Okrutna bajka
Kad Ali kaže da ga nije briga za Stephanie, to je sasvim jasno. On ne uspijeva da pokaže saosjećanje ni za nju, ni za sestru, ni za svog malog sina. Ne uspijeva, jer nije ni svjestan da može osjećati nešto za druge. Ali je prije svega borac okrenut svojim primitivnim instinktima i mišićima, uz potpuno nepoznavanje svojih emocija. Ipak, kada predlaže Stephanie da povremeno spavaju zajedno „samo da vidi da li i dalje može to da radi“, Ali nije odbojan. Njegova prizemljenost i poštenje sa kojim izražava misli privlače Stephanie. Brutalna iskrenost kojom zrači će zapravo i ispisati prve stranice njihove okrutne bajke.
Ali ne pita Stephanie kako se osjeća. Ne nudi joj rame za plakanje. Dok leže zajedno na plaži pita je da li želi da pliva, kao da ne vidi da djevojka nema noge. Stephanie ga gleda uznevjereno, ne znajući da li da bijesni ili da plače. Naposletku pristaje i uči da i dalje može da uživa u plivanju kao ranije. Uz Alijevu pomoć shvata da nije tako bespomoćna kao što misli. Ali joj vraća samopouzdanje, dok se njegova sopstvena sigurnost polako topi. Mladić postaje svjestan da nepobjedivost ne znači ništa u životu ako nemaš ljude vrijedne da za njih budeš snažan.
Lomovi
Na početku, likovi su učaureni, skriveni i u strahu od sebe i drugih. Kako radnja odmiče, čaure se polako otvaraju i iz njih se pomaljaju krila. Ispostavlja se da Stephanie nije jedina sa slomljenim krilima. Njeni lomovi su vidljivi, dok prkosni i rezervisani Ali skriva unutrašnje lomove. Iako na početku izgledaju nepovezano i konstantno povrjeđuju jedno drugo, Ali i Stephanie ostaju zajedno jer ih veže to što su drugačiji od drugih. Unutrašnja snaga koju bude jedno u drugom pretvara krizu u buđenje duha, donosi novo iskustvo i odgovor na pitanje zašto vrijedi živjeti.
Glumci uspijevaju da sa ogromnim uspjehom iznesu priču o ožiljcima koji obogaćuju čovjeka. Schoenaerts je uvjerljiv kao primitivni mačo sa zategnutim mišićima i prekriženim emocijama. Cottilard bez greške iznosi lik snažne žene koja odbija da bude prikovana za invalidska kolica. Njene oči plamte na samu pomisao da je neko može smatrati invalidom. Na momente je toliko ubjedljiva da izgleda kao da je zaista bila spremna da amputira noge samo da bi što bolje iznijela ulogu.
Film „Bivolja glava“ kao preporuka
Audiard nije želio da glavnog glumca odigra profesionalni glumac. Želio je da nađe momka sa ulice, iz teretane ili bokserske arene, odnosno nekoga ko živi sličnim životom i u stanju je da na najprirodniji način zapravo tumači sebe. Nakon 200 bezuspješnih intervjua i audicija, Audiard je bio na ivici da odustane. Onda je pogledao film „Bivolja glava“ („Rundskop“, Michael R. Roskam, 2011.) i vidio glumca koji savršeno ilustruje sirovu snagu bez mnogo emocija i uključivanja mozga. Pozvao ga je na audiciju i tako je Matthias Schoenaerts dobio ulogu.
(Izvor4:Pobjeda)
