Povodom Međunarodnog dana epilepsije, koji se obilježava 11. februara, stručnjaci napominju da ta bolest predstavlja ogroman socio-ekonomski teret oboljelima, njihovim porodicama i cijelom društvu.

Razlog je što su oboljeli na neki način "označeni", pa kriju epilepsiju bojeći se otkaza na radnom mjestu, nemogućnosti zapošljavanja i daljeg školovanja, neravnopravnog učešća u društvenim aktivnostima, uticaja na sklapanje poznanstava, propasti prijateljstva i braka.

Isključivanje lica sa epilepsijom iz posla i društvenih aktivnosti dodatno pogoršava samu bolest jer utiče na psihički status osobe, uzrokujući osjećaj odbačenosti, manje vrijednosti, a u težim slučajevima i depresivni poremećaj.

Ljekari upozoravaju da se epilepsija manifestuje nizom simptoma koje oboljeli i okolina često ne prepoznaju, odnosno pogrešno dijagnostikuju, pa je onda i liječenje neuspješno.

U više od polovine epileptičnih napada bolesnik nema gubitak svijesti, a simptomi su razni kratkotrajni poremećaji motoričkih, čulnih ili funkcija unutrašnjih organa /srce, pluća, crijeva/, uz djelimično ili potpuno očuvanu svijest.

Od epilepsije su bolovale poznate istorijske ličnosti, poput filozofa Sokrata, Aristotela, Pitagore, te vojskovođa Aleksandra Velikog, Julija Cezara, Napoleona Bonaparte, kao i političara Martina Lutera Kinga, Teodora Ruzvelta.

Neki poznati umjetnici i naučnici imali su epilepsiju - Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Čarls Dikens, Agata Kristi, Mikelanđelo, Betoven, Alfred Nobel, Isak NJutn, Tomas Edison.