Opijelo u seoskoj crkvi Vaznesenja Gospodnjeg služio je Episkop budimljansko-nikšićki  Joanikije sa mnogobrojnim sveštenstvom Mitropolije crnogorsko-primorske.

Vladika Joanikije je kazao da je Darko Vujošević kratko poživio svoj zemaljski život, ali da ga je ispunio dobrim djelima.

„On je čovjek velike krotosti, svijetle vjere, svijetle duše, čistih ruku, dobrih djela. Tragedija u kojoj je postradala porodica Kumburović iz Zete i Darko Vujošević potresla je, ne samo rodbinu, ne samo prijatelje, ne samo Crnu Goru, nego svakoga razumnoga i čestitoga čovjeka koji je za tu tragediju čuo“, rekao je Episkop budimljansko-nikšićki,prenosi sajt Mitropolije.

Prenoseći porodici saučešće Mitropolita crnogorsko-primorskog  Amfilohija, koji zbog prezauzetosti obavezama, iako je to želio, nije mogao da prisustvuje sahrani, Vladika Joanikije je rekao da je jedna tragedija sama smrt, a druga je to što „za dugo nisu nađeni“.

„Još se traži Ratko Kumburović. Sahranjene su njegove supruga i kćerka Jana i Nina. A evo danas ispraćamo Darka Vujoševića, koji je bio prijatelj sa tom porodicom, a po krvi im nije bio srodan. Međutim, mi ih pominjemo zajedno. Može biti da je Gospod Bog, želeći da se priča o životu Darka Vujoševića, produžio potragu nekoliko dana. Jer, kako su se dani produžavali, sve se više pričalo o Darkovoj čestitosti“, rekao je Vladika Joanikije.

Dodao je da se Darko Vujošević slobodno može upisati u primjere čojstva i junaštva Marka Miljanova.

„Bio je davalac krvi, što u ovom momentu nama mnogo svjedoči: da je uvijek bio spreman da da život za bližnje, jer je bio pravi hrišćanin, pravi Hristov, Božji čovjek, široke duše a velike skromnosti, velike ljubavi, ali i velike smirenosti, vrlinski čovjek, kakvi se rijetko sretaju. Ima ih, ali ih veoma često primijetimo kasno, jer smo slijepi kod očiju“, naglasio je vladika Joanikije.

On je rekao da djela takvih ljudi zasijaju u nekom momentu, najčešće posle smrti.

„Darko je, rekosmo, poživio kratak život, u čestitoj porodici, sa svojim roditeljima koji su dočekali da sahrane svog sina. Ali, Darko je bio član šire porodice, bio je brat u Hristu svima nama i tako ga doživljava Crkva Božja. I danas, kada ga sahranjujemo i ispraćamo u naručje Božje, imamo to osjećanje da se kida dio nas, kao što i jeste. I na taj način mi saučestvujemo u bolu ove ožalošćene porodice“, rekao je Vladika Joanikije i dodao da ljudi takve vjere i takvih djela uvijek žive i spomen njihov je svijetao, što je veliko nasleđe za njegovu porodicu, njegove bližnje i za sve nas.

Kazao je da ćemo Darkovo ime spominjati sa tugom, ali i sa ponosom.

„I sa radošću ćemo ga se sjećati, to je sigurno. Mi smo na zemlji izgubili, ali je nebo dobilo. Dobio je Marko Miljanov još jednoga čestitoga Kuča koga će prepoznati kao svoga potomka duhovnoga“, kazao je on.

Vladika Joanikije je rekao da su Kumburovići i Darko Vujošević postradali nakon Liturgije i otišli pravo u naručje Božje.

„Molimo se Gospodu da njegovoj porodici, roditeljima, supruzi, braći i ostaloj rodbini da snage i utjehe, a njegovoj duši – Carstvo nebesko i vječnu svjetlost i milost Božju koju je zaslužio“, zaključio je Episkop Joanikije.

Od Darka Vujoševića se oprostio i njegov brat Veselin, koji je zahvalio svima koju su u protekle tri nedjelje bili uz njihovu porodicu.

„Mnogo njih je još koji su baš svaki dan bili uz nas, koji su nam davali podršku. Zahvaljujem se svima njima i svima vama koji ste danas ovdje došli“, rekao je između ostalog on.

Nesreća u kojoj je postradao Darko Vujošević dogodila se 3. februara. Čamac koji je prevozio vjernike se prevrnuo, a talasi su na jezersko dno povukli članove porodice Kumburović. Vujošević, koji se prethodno bio domogao obale, stradao je pokušavajući da ih spasi. Ronioci su odmah pronašli tijela stradalih Nine i Jane Kumburović, dok su dvadeset dana tragali za Darkom Vujoševićem.

Tijelo Ratka Kumburovića još uvijek nije pronađeno.

Mitropolija.com