Rade Šerbedžija održao koncert u KIC-u: Sentimentalna priča vječitog mladića
Rade Šerbedžija

Sve šta nas je spajalo

Rade Šerbedžija održao koncert u KIC-u: Sentimentalna priča vječitog mladića

PODGORICA – Prosuo je večeras (srijeda) Rade Šerbedžija svoju dušu. Iz dubine, iskreno. Sa svojim bendom „Zapadni kolodvor“, u prepunoj Velikoj sali KIC-a „Budo Tomović“, otpjevao je svoju mladost, svoje radosti, tuge, životno iskustvo. Pomenuo je mnoge prijatelje i umjetnike koje smo voljeli i ponovo nas podsjetio na sve šta nas je spajalo.

Spontano, šarmantno, sa nevjerovatnom lakoćom i neposrednošću Šerbedžija je nenametljivo posijao svoju emotivnost. Počeo je sa pjesmom „Zaboravi“.

- Dugo se ne vidjesmo, je l’ da?! Mi ćemo svirati, vi ćete gledati. Drago mi je da sam ponovo sa vama – kazao je ovaj šarmantni, proslavljeni glumac, pjesnik i šansonjer.

A onda je otpjevao „Imam pjesmu za tebe“. U početku stidljivo, kao da tek polako čeprka po svojoj duši, raspirujući najintiminije vatre. Njegove vatre. Svoju posebnost i veliki talenat. Kao da je publici stavio do znanja da on nije samo glumac. Ili ipak samo jeste, pa koristi jedno od svojih stotinu lica. On je i pjesnik, zabavljač, sjajan recitator, veoma dobar pjevač. Tih i emotivan kada treba opjevati tišine, patnju i prolaznost. Prodoran, glasan i autoritativan kada treba uskovitlati pjesničku energiju i pokrenuti publiku. On je i vagabundo. Sobom nosi najfinije nijanse kafanske ludosti, suptilnu melanholiju, vinom podgrijanu maštu i lakoću postojanja.

Šerbedžija umije da pije na sceni. Pio je crno vino, iako pije bijelo. Umije da polomi čašu, a da se ne posiječe. Vješto, kao neki iskusni kaskader. Sve je na Šerbedžijinom koncertu imalo smisla. I to vino. I ta slomljena čaša, koja je bila uvod u recitaciju pjesme Miljenka Jergovića, posvećenu glumcu Bekimu Fehmiuu.

Podsjetio nas je ovaj briljantni glumac na neke najintimnije trenutke svog života u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani, Londonu, Los Anđelesu… Kroz anegdote i pjesme koje su obilježile bivšu Jugoslaviju, ponovo je otvorio sjećanja brojnih generacija. Recitovao je Rakića, Disa, Arsena Dedića… Pjevao je makedonske, romske, srpske, bosanskohercegovačke, ruske pjesme… Svoje pjesme. Igrao se… kao dječak. Vječiti mladić.

- Niko nam ne može oteti slovenstvo – poručio je.

Pred sami kraj udovoljio je želji publike. Čuvena „Ne daj se Ines“. Briljantnu završnicu ostavio je za jednu od najljepših. Milica, jedna u majke. Za publiku. Za Crnu Goru. Čitava sala je pjevala sa Šerbedžijom. Jednim potezom opet nas je spojio. Otpjevao je svoju dušu. Otpjevao je veliku Jugoslaviju. Za nezaborav.

(Izvor:Pobjeda)