Glumačku karijeru započeo je kao student 1960. godine, u Beogradskom dramskom pozorištu, a 1964. prešao je u Atelje 212.
Omiljen za života, upamćen je po nizu briljantnih uloga poput Kralja Ibija, Radovana III, Trigorina u "Galebu", Laze Kostića u "Santa Maria della Salute". Igrao je u mnogobrojnim filmovima i TV serijama. Na filmu je debitovao 1962. godine.
Prije nego što je upisao glumu, studirao je, po očevoj želji, pravo u Beogradu, a bio je student i na Arhitektonskom i Filološkom fakultetu.
Kao glumac amater nastupao je u studentskom KUD "Ivo Lola Ribar", što ga je opredijelilo u budućem pozivu, apsolvirao je glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju.
U naslovnu ulogu u "Kralju Ibiju" na sceni Ateljea 212 "uskočio" je 1964. godine, pošto je odustao Ljuba Tadić, i ona se ispostavila kao trijumf njegove glumačke improvizacije.
Na to se potom nadovezala uloga u "Radovanu Trećem". Uopšte, bio je glumac sposoban za najrazličitije zahtjeve te profesije, nevjerovatnih raspona.
Od "zabave za masu" poput baš "Radovana Trećeg" do izuzetno istančanih i zahtjevnih glumačkih pozicija, za publiku sa probranim ukusom.
Nagradom Grada Beograda (Oktobarskom) nagrađen je za ulogu Molijera. Njegovi bliski godinama docnije sjećali su se da je diplomu, odnosnu povelju o nagradi, zaboravio obližnjoj u Srpskoj kafani, pa ju je pronašao šef sale i odnio u Atelje 212. Povelja je potom završila u njegovom stanu, u kuhinji, obješena unatraške.
Pred smrt primio je, u bolničkoj postelji, Sedmojulsku nagradu SR Srbije. Preminuo je u Beogradu dvadesetak dana potom, 21. jula 1985 godine.
(Izvor:B92)
