Njegoševo djelo jedno je od onih rijetkih koje odlikuje takva struktura značenja koja omogućava i disperziju tog značenja odnosno omogućava tumačenje na različitim nivoima", kazala je sinoć u kući Rista Ratkovića, rukovodilac studijskog programa za crnogorski jezik i južnoslovensku književnosti Vesna Vukićević Janković.
Ona se osvrnula na epsku dimenziju Njegoševog pjesništva, jer je ono u potpunosti saglasno sa našim filagenetskim pamćenjem koje može da korespondira sa različitim stavovima.
"Epska pjesma je u društvenom kontekstu, u kome je Njegoš živio, zauzimala najviše mjesto na hijerarhijskoj ljestvici književnosti.Ona je predstavljala javno sredstvo komunikacije, ocjenjivala je ljude i događaje. Izjednačavala je u crnogorskoj kolektivnoj memoriji ono što se naziva riječ i čin i imala u skladu sa tim i etničko-herojsku i istorijsko-etničku funkciju. Njegoš u svojim pjesmama iznosi svoja eksplicitna shvatanja, onoga što bismo danas nazivali autopoetikom, gdje na samom vrhu stoji upravo epska borbena poezija. Ona je značila agonalni podstrek za jedan način života, pjesma je snažila borbeni duh i predstavljala dio svakodnevnice”, kazala je Vesna Vukićević Janković.
Pjesma je u verbalnoj kulturi kakva je bila crnogorska, bila najbolji način da se život nastavi i poslije smrti.
“Tradionalistički manir pjevanja predstavljao je i dio Njegoševog života. Postoje brojni zapisi da je, od najranijih dana pa do posljednjih godina svoje vladavine, slušao sa ustreptalom pažnjom izvještaje ratnika sa svih važnih okršaja tog vremena. Neuzimajući ličnog učešća u njima, on je u neku ruku preživljavao te borbe i oslobađao se njihovog tereta prenoseći na hartiju svoja uzbuđenja", istakla je Vukićević Janković.
Ona je naglasila da Njegoš u funkciji projektovanja poetike stradanja, kao principa očuvanja nacionalnog i duhovnog indetiteta, projektuje princip samoodržanja posredstvom stradanja i žrtvovanja. Na takav način, rekla je, otvorena je predajna perspektiva vječnog trajanja, uvjerenje da je sudbina pojedinca u stvari sudbina naroda, a kroz kontekst zajedničke sudbine projektovana je ontološka projekcija žrtvovanja.
(Izvor:RTCG)
