To je saopšteno na večeri sjećanja na doktora Nikolu Škerovića, koje je održano u okviru obilježavanja 150 godina od osnivanja Danilovgrada.

Prijatelj doktora Nikole Škerovića, Momčilo Šaletić, kazao je da se ove godine navršava 135 godina od rođenja i 47 godina od smrti doktora Nikole Škerovića, naučnika, istaknutog prosvjetnog, kulturnog i javnog radnika.

„Rođen je 1884. godine u skoromnoj seljačkoj porodici u selu Kopito Petrovića, u srcu Bjelopavlićke ravnice, kao najmlađi od trojice braće. Osnovnu školu je pohađao i završio u Danilovgradu, Ždrebaoniku i Orjoj luci kao najbolji đak. Njegove sposobnosti i želja za učenjem su uticale na namjeru porodice da nastavi svešteničku tradiciju u bratstvu, ali se to nije ostvarilo. 1898. godine upisuje se u Gimnaziju na Cetinju, nastavljajući da bude najbolji đak u školi“, naveo je Šaletić.

On je rekao da je doktor Nikola Škerović veliku maturu završio u Uzbekistanu 1906. godine.

„U Pragu upisuje Filozofski fakultet na Karlovom univerzitetu. Pri kraju studija, uporedo je pripremao svoju doktorsku tezu, što mu je kao uspješnom studentu odobreno, tako da je diplomirao 1910. godine, a krajem godine odbranio doktorat i promovisan je za doktora filozofije Karlovog univerziteta u Pragu“, naveo je Šaletić.

Foto: Momčilo Šaletić

On je kazao da su Nikola Škerović i njegov prijatelj Dimitrije Đurović, oba iz sela Kopito Petrovića, bili prva dva doktora nauka iz danilovgradskog kraja.

Škerović se nakon Praga, vraća u Cetinje, gdje ga čeka posao profesora u Gimnaziji.

„Po završetku Balkanskog rata, premješten je za direktora tada četverorazredne Gimnazije u Podgorici. Iako su uslovi u kojima je Gimnazija radila bili dosta skučeni, uspio je da kod vlasti izdejstvuje i otvaranje petog razreda školske 1914. i 1915. godine, čime je ona postala potpuna Gimnazija. Uslijed I Svjetskog rata, došlo je do prekida njenog rada“, naveo je Šaletić.

On je ocijenio da je Škerovićev referat o teškim ekonomskim prilikama u Crnoj Gori „dokument od prvorazrednog značaja, kao značajan istorijski izvor“.

„Život je provodio u radu, intenzivnom stručnom i javnom angažovanju, u neprestalnoj borbi sa nerazumijevanjem, ljudskim pakostima, političkim protivnicima i materijalnim nedaćama. Zajedno sa suprugom Čehinjom, stovorili su divnu porodicu, četiri sina – Branka, Slobodana, Vladana i Ljubomira i ćerku Đurđinu“, naveo je Šaletić.

Kako je rekao, II Svjetski rat donio je tešku i tragediju u domu Nikole Škerovića, „ostao je bez sva četiri sina“.

Šaletić je rekao da mu je poznato da mnogi danas žele da naglase kako se Škerović izjašnjavao kao Srbin, pa to, kako je naveo, pokušavaju da stave u današnji kontekst izvan vremena u kojem je on živio i radio.

„U tolerantnom političkom, kulturnom i društvenom ambijentu, ta činjenica ne bi imala, i objektivno nema nikakav značaj, jer je on sav svoj život i rad praktično posvetio Crnoj Gori, njenoj afirmaciji, napretku, razvoju njenih kultruno prosvjetnih institucija“, istakao je Šaletić.

Profesorica, Nada Tomović, rekla je da djela doktora Škerovića na teme iz crnogorske istorije imaju i danas, poslije toliko decenija otkad su napisana, neprocjenjivu vrijednost.

„Prije svega zato što su pisana na osnovu čiste arhivske građe, uz minimalno citiranje drugih autora“, navela je Tomović.

Foto: Nada Tomović

Ona je podsjetila da je Nikola Škerović bio direktor Arhiva Srbije u periodu od 1946-1952. godine.

„Reaktiviran je, jer je bio prinudno penzionisan 1935.godine i tu dužnost na najbolji način je iskoristio, tragajući za građom koja se odnosi na Crnu Goru. 1963. godine objavljuje djelo „Crna Gora za vrijeme I Svjetskog rata, odnosi sa Srbijom“, a već sljedeće godine djelo „Crna Gora na osvitku 20. vijeka“, kazala je Tomović.

Tomović je ocijenila da doktorska disertacija Škerovića „Đuro Križanić“ na pravi način pokazuje da je Nikola Škerović bio svestrani naučnik, „ne samo istoričar, već i filolog i vrhunski poznavalac političkih i vjerskih prilika u Evropi“.

Direktorica Gimnazije „Slobodan Škeorović“, Zoja Bojanić Lalović, kazala je da je najljepša misija prosvjetilteljska.

„To je misija kojom izgrađujemo budućnost jedne države i svoje trajanje produžavamo, kroz doprinos u obrazovanju onih koji su nam najsvetiji, a to su mladi. Doktor Nikola Škerović je ime koje obavezuje i nas koji rukovodimo sada i one koji će rukovoditi, jer to je bio lider i rukovodilac koji je znao koji je to put za stvaranje jedne dobre obrazovne ustanove“, istakla je Bojanić Lalović.

Kako je podsjetila, Nikola Škerović je zaslužan za otvaranje petog i šestor razreda Gimnazije u Podgorici.

„Inicijator je osnivanja naučnih kabineta, biblioteka, đačkih udruženja i izdavanja školskih publikacija. Kao vrstan pedagog, doprinio je da Gimnazija u međuratnom periodu postane jedna od najboljih Gimnazija“, rekla je Bojanić Lalović.

Foto: Zoja Bojanić Lalović

Kako je istakla, podgorička Gimnazija ne nosi slučajno ime Slobodana Škerovića.

„Ustanova prepoznata po mladalačkoj misli, avangardi i intelektualnoj svijesti dobila je odgovarajuće ime. Slobodan Škerović je pripadao užem krugu crnogorskih intelektualaca. Čovjek velikih ideja i slobodne misli“, navela je Bojanić Lalović.

Nikola Škerović, koji je dobio ime po đedu, rekao je da je život i rad njegovog đeda bio pun velikih iskušenja i teških odluka.

„Tragična sudbina porodice nije ga nikad slomila. To je bilo vrijeme koje je tražilo čvrste ljude, a on je bio taj – čvrst, uspravan, visokog morala“, naveo je Škerović.

On je kazao da su se zbog očeve službe preselili iz Podgorice u Beograd 1968. godine.

„Ustalila se praksa da porodično idemo svake nedjelje prije podne kod đeda Nikole. Već je bio u poodmaklim godinama. Pamtim ga odlično – njegovo pravo i ponosno držanje, njegovana sijeda brada, autoritaran smiren glas, uvijek u bijeloj uštirkanoj košulji, jednostavno su navodili na poštovanje i pažnju svake izgovorene riječi. Djelovao je otmeno, to mu je i pristajalo“, naveo je Škerović.